(jedno otvoreno jadanje izneseno pred lice ne tako velike javnosti)
Došao sam prije sat vremena s nastavnog izleta u Hlebine, Koprivnicu i Đurđevac, i poprilično sam umoran. Tim više što sutra ujutro moram na seminar u Đakovo u kojem ću biti animator jedne od skupina.
Iako umoran, bijah zadovoljan. Lijepo smo se proveli, zezali i nasmijali se do promuklosti, a ja sam kao svaki pravi foto-manijak naslikao gomilu fotografija. Pola toga je otpad, no bit će pokoja fotka koja će me u penzionerskim danima razveseliti i vratiti u Koprivnicu ili Đurđevac, na današnji datum.
Otac je sam ostao doma i napravio herojski posao. Za starca kao što je on, radi previše, a ja gotovo nikad nisam doma da mu pomognem. Ošišao je živicu, pokupio je i još odradio težak posao u bašči. Ja sam iz Zagorja došao na gotovo. Hvala mu na tome.
Kad sam došao kući, rekao mi je da odem u spavaću sobu i pogledam što je kupio. Primijetio sam da je radostan! Nije govorio da će išta posebno kupovati, pa se nisam baš ni zamarao s mišlju: Što bi to moglo biti? Ušao sam u sobu, a na krevetu su stajale dvije deke, lijepe i tople.
„Lijepo!“ – rekao sam mu – „Koliko si ih platio?“
„Što misliš?“ – odgovorio je.
„Čuj, ja sam veliki škrtac i nikad si ni ne bih kupio ovakve deke jer ih u kući imamo da ih trošim do svoje 70. godine. No, kad pitaš, oko tristo, možda petsto kn!“
„Dodaj još jednu nulu na prvu cijenu!“ – rekao je.
3000 kn za dvije obične deke??? Odnosno, deku i podložak!!! – Ostao sam miran, ali sam se u sebi lomio kao trska na uraganu. Joooojjjjj!!!!! TRI TISUĆE KUNA!!!
I opet se u mojoj glavi počela odigravati slika koja mi se jako usjekla u glavu. Moja pokojna majka i otac se svađaju po tko zna koji put zbog novaca! Moj otac, dežurni naivčina prezentacija i akcijskih prodaja, kupovao je kojekakve užase, koje su mu dobro izvježbani trgovci tako jednostavno prodavali, dok je moja majka krala od sebe kako bi nama djeci priuštila školovanje i što lakši studentski život, a da sebi nije dvadeset godina kupila poštene cipele.
Glede bilo kakvih akcijskih prodaja, dovoljno je bilo doći mome ocu s glupo-jednostavnom pričom, kako je sve što će kupiti ono BEZ ČEGA DOSAD JEDNOSTAVNO NIJE MOGAO ŽIVJETI. I moj otac si je u glavi sigurno iskonstruirao misao kako će u slijedećih dva dana umrijeti ako ne bude imao ini proizvod – tako vrijedan za njegov život.
Eto, isto to se dogodilo i s ovim dekama. Ne znam točnu priču, jer nisam htio ništa ispitivati, budući da bih se mogao početi opet izderivati na njega, no iz svega rečenog, skužio sam kako mu je neki Pavletić napričao kako je posljednje vrijeme da počne misliti na svoje zdravlje i da je ova deka JEDINO RJEŠENJE svih njegovih problema. Krasno, mislim si, ovdje ti je seronja prodao priču da je red da spavaš u čistoj i nealergijskoj posteljini, a ja se svađam s njim kad treba pokupiti posteljinu u kojoj je prespavao zadnjih nekoliko mjeseci, a koja još nije crna od prljavštine. Sad mu je odjednom jako bitna ta posteljina – a ono ga samo izmajmunirali i ništa više.
Govori o zdravlju, a ponekad se svađamo oko toga što sam mu stavio u pranje majicu koju nosi „samo tjedan dana“.
Jooojjjj!!! Tri tisuće kuna, sva njegova ušteđevina keširana čovjeku koji sad lijepo trlja ruke zbog provizije koju je pobrao, i još mom ocu dao ČAK 15% popusta. Pa možeš seronjo, kad deke ne vrijede ni u paru toliko!!! Te priče o zdravom i antialergijskom životu, čisto si možeš Pavletiću mrski, zabiti u guzicu. Moj otac nikad nije bolovao od nijedne alergije, a spavao je na koječemu.
Ipak, da ne puknem od jada, zahvalit ću Vam gdine. Pavletiću što ste mi nasamarili oca, jer ću sad morati poduzeti odlučne korake u borbi s njegovom naivnošću. Kako, još ne znam, no moram ga početi osvještavati, lagano, na njegovim primjerima. Bože, ako sam u pravu, pomozi!
Jasno sam ocu dao do znanja da ja ne bih za te novce kupovao nikakve deka, dok još uvijek nisam kupio auto, jer mi je plaća premala da bih podigao kredit. Auto koji sad vozim je sestrin i uskoro joj ga moram vratiti, zapravo, još ovaj mjesec. Ne kažem da je tih tri tisuće kn morao dati meni, ali ja već dva-tri tjedna loše spavam zbog glupih mudrovanja, kako da nabavim nešto novaca, kako bi dao učešće za auto, da smanjim kredit i da ga mogu podići, a on kupuje DEKE kojih imamo još deset u kući, od toga, tri-četiri potpuno nove. No ove će srediti njegovo zdravlje, a ako ga ne srede, to će biti zato što nije kupio i madrac, i dva prokleta jastuka. (Eto, sad psujem u sebi – žalosno!!!)
Ah, dovoljno jada za jedan post. Više ne mogu ništa promijeniti! Otac će uvijek biti naivna poslastica svakog imalo boljeg (podlijeg) trgovca, pa ako želite dobro prodati nešto od presudne važnosti ZA NAŠE ZDRAVLJE, obratite se mojem ocu, samo pričekajte kojih desetak mjeseci da opet nešto uštedi od svoje siromašne penzijice!!!
Amen!!!
Post je objavljen 19.05.2006. u 21:47 sati.