Odem pogledati poštu, vidjeti je li stiglo koje pismo za TGFT (nije), računi i tako to, i vidim u sandučiću reklamni letak tvrtke BOSSIZ.
Još jedan od imbecilnih fenomena koji troše papir. I tako čitam, gledam, i vidim ovo:
Hm, blablabla, hmhm... SOFTWARE PRILAGOĐEN ŽENAMA?!
Pomislim kako je to jebeno zakon! Napokon su dobile i svoj dio u tom muškom kapitalističkom svijetu koji štanca samo MUŠKE mobitele.
Kakav je to software? Zar ima, što ja znam, nekakve cvjetiće i srca po sebi? Ili ima poseban psihoergonomski razmještaj funkcija tako da i ta prirodom zakinuta bića mogu kao i mi muškarci, bez problema koristiti ovaj uređaj?
"Joj, hm, gdje sam sad ovo? Aha, znači moram otvoriti ovaj file, znači stisnem C... Izbrisati datoteku? Joj!!! EEEK!!! Neeeee, to mi je slika dečka jooooj! EEEK!!! Idem ga zvati, on će znati što treba... NEEE, STISNULA SAM YES!!! EEEEK!!!
Ako je to tako, onda protestiram. Gdje su muški mobiteli? Oni bi trebali biti, plavi, zvono bi im trebalo zvučati muški i morali bi biti teški najmanje 2 kila, tako da je li, budu teži od ženskih koje hrčak može odgurati.
Gledam što piše dalje.
TFT zaslon 262144 boje.
Što će to jednoj ženskoj? One ionako samo znaju stisnuti za poziv i eventualno poslati poruku (to ovi napredniji primjerci).
Ženske su boje:
crvena, ljubičasto crvena, roza, lila crvena, lila. I za te kombinacije treba najviše 1000 boja.
Mislim, koja žena želi gledati svog dečka ovako:
Kad može ovako:
Ovako je puno bolje za ženu, mozak joj se ne mora zamarati dodatnim bojama, pa može koristiti resurse za vitalne stvari kao što su:
Dvije su YES tipke. Zašto?
Zato da žena misli kako u životu može birati.
Važno joj je ostaviti neke životne radosti, pa neće ispitivati bez veze.
A vi ste mislili da ću zbog naslova pisati nešto zanimljivo?
Eeee jeste se zajebali.
Evo dodatak, baš nešto što upotpunjuje ovaj članak.
Dvije guske se svađaju oko tokio hotela.
Imate i moje komentare napisane ručno.
Post je objavljen 19.05.2006. u 19:57 sati.