Marketing
Što vidim, a što je
Sjedim i misao mi putuje. Pokušavam dokučiti zbivanje koje kao da samo ide. Sve je to slijed u kome misao misao slijedi. Vidim sebe kao nekoga što sve to prati. Vidim da to nešto jest što mijenja neko stanje moje, neke osjećaje moje. Nešto vrijeme slijedi promjenama.
Nastojim vidjeti i šire, jer jasam taj što misao slijedi. Naučen vidjeti pokušavam i to sada. Kakav sam to ja što misao prati, što misao nekako gleda. Čime? Naučeni smo tijelo imati. Pa da ga i imam to tek je posjed moj, a tko li sam. Neki bi rekli: 'Cjelina.' Dobro, prihvatiti ću to i pokušati vidjeti. Kako to izgleda? Kakav sam? Neznam granice sagledati i sve se nešto trudim. Još ovo, pa i ovo. Gdje mi je kraj? Do kuda sam? Prolazi vrijeme, a ja rubove svoje ne vidjeh.
To bi tako izvana bilo, gdje samo bi se površina vidjela, a što je ono unutra, što je puno više, što je i viših diomenzija? Što li se sve tamo zbiva? Vidjeti ne mogu. Mrak je. Možda to i nije mrak, ali oči tu ne pomažu. Gledati se to ne može očima, mada se uobičajeno misli da je nešto kada se vidi. Vide se samo površine. Kako gledati unutra? E, pa neću odustati, jer jesam i iznutra. Jesam i to i više nego ono što se površinom mojom vidjeti može.
Osjetila druga razvijala su se tamo. Svijest nas večine zasljepljena je svijetlom što površine obasjava. Puno više stvarnosti naše je u onom, po svijetlu, mraku u nama. Morao bi gledati mrak. Većina mene je mračna, al ne i osjetilima strana. Možda zanemarujem osjetila ta druga. Možda su i zakržljala. Neću stati. Truditi ću se. Razlikovati stanja razna. I bude ponešto od toga i do svijesti moje.
Pomalo napredujem, ali ima tu i nešto dublje. Tamo negdje gdje stvarnost počiva. Nešto odakle sve te promjene dolaze. I tako opet vidim kako svijetlo nije osnova. Kako svijetlo ne pruža važne odgovore. Oni su tamo u nama. Često i u velikim dubinama na kojima sve ovo postoji.
I ima netko tamo u dubini dubokoj. Netko tko me prati; netko tko sluša sve ove površinske slike svijeta. Ima netko u koga je sigurnost i postojanje moje. On je uvijek samnom. Tih, usamljen, ali na pomoć. On me vodi mada i ne vidim to, jer tamo je gdje oči ne dopiru. Tamo je gdje se drugačije vidi. Naslućujem te. Pokušavam se tebi javiti. Učim. I pomalo viđam, da ima nešto. Nešto gdje odgovora ima na način neuobičajen. On daje mi slijedove i slike što ni slike nisu. Kao da me vodi.
Vidim pomalo kako i u vas jest tako. Vidim da mnogi ne vide to u sebi. Gledaju tek površine svijetlom obasjane. Svijetlo jest dobro, ali mnogima zaborav na stvarnost stvara, jer tama je osnova života. Tamo je sve ono što u nnama jest.
Prijatelji dragi i ja opet malen izlet u neuobičajeno uradih. Neuobičajeno po mišljenju i gledanju, ali stvarnije od onoga što se misli da je stvarnost.
Pozdravlja vas i voli vaš Mladen 
Na ovom računalu ne mogu editirati sliku. Možda neznam u ovom okruženju se snaći, ali postviti ću je kada ću moći negdje. Odabral sam je, ali šteta, ne mogu. Bit će.
Post je objavljen 19.05.2006. u 18:13 sati.