Marketing
...u parku
Ovih dana sam skroz u svom filmu... i u tom nekom xy raspolozenju odlucih iskoristiti pauzu izmedju predavanja za park...
Sjela sam na jednu od niza klupica... oko mene razliciti ljudi... puno parova... dodira... saputanja...
Iskljucila sam se od svega sto se dogadjalo oko mene i u meni... taj jedan trenutak bila sam... da, bila sam daleko... fontana, zelenilo, sumovi, lica, glasovi... a u meni tisina... glasna tisina... i tako neprimjecena od svih, uzeh svoju kajdanku i pocnem pisat... pisala sam sat vremena, ali osjecala sam se neobicno jer cura koja je sjela na klupicu nasuprot mene isto je nesto pisala, ali sam cesto osjecala njen pogled na meni... no, uspjela sam se iskljucit i bilo mi je lijepo...
Nakon tih sat vremena... dotakli su nam se pogledi... nedugo zatim prisla mi je... iskrenog osmijeha... spontana... i dala jedan papir rekavsi '...ne poznajem te, ali zamijetila sam te... doimas se zanimljivom i voljela bih da ovo sacuvas za uspomenu...' Zbunjeno sam pogledala taj papir dok su mi se nejasno, poput jeke, vrtile te rijeci kao da ih opet izgovara... a na papiru bila sam ja... kako zamisljeno nesto pisem i sama sjedim na klupici... tocno je osjetila moj polozaj, tocno ga je tako prikazala... ostala sam zacudjena... bez rijeci... tada su rijeci bile sve samo ne pozeljne... obje smo sutile par sekundi... ali nije bila napeta situacija... dapace...
...uslijedila je zahvala... kratki razgovor... i ona je umjetnica... i prepoznala je moje lice... vidjela je nesto sto je i pokazala na crtezu... kad je otisla, suze su samo izvirale iz mene... a ona je otisla... no da... uljepsala mi je dan... iako tko zna hocemo li se ikad vise sresti... iako joj ne znam ni ime... ali sto su imena? ... to su naljepnice... etikete koje imamo, kao i broj osobne i sl. Koliko znas ljudi, koliko imena... a u biti samo to?
Sad gledam taj obican papir na kojem je jedna
dusa... i toliko mi govori... toliko toga sto rijeci ne mogu... ona je vidjela nesto u meni... nikad necu znat sto... ali vidjela me... docarala svakim potezom ono sto osjecam... vidjela je nesto u meni sto ljudi s kojima provodim svaki dan ne vide... ali, to je predivno... kada znas da nisi sam... bar na taj jedan lijepi trenutak proveden u jednom parku...
Post je objavljen 19.05.2006. u 00:35 sati.