Ovo danas, odnosno sada već jučer, je bilo užasno. A vruće, a sparno, zraka ni za lijek. Popizdit sam htio, da prostite na jeziku. Ali ako zanemarimo to i još neke sitnice, dan je bio sasvim u redu. Proveo ga s prijateljima, pa ne može biti loš. Ali jedna mi je stvar toliko zmrdala živce da je to grozno, skoro sam dobio bonus popizditisa. Usrane karte, sreća i nedostatak mozga. Ali napravil bih štiglju da nisam zaboravio odbacit te dvije karte, bez obzira na tvoje zvanje (osoba koju to ide znat će i shvatit). HA! Ma vidjet ćeš ti sljedeći put. Ali zanemarimo li to, i gubitak partije nakon toga, bilo je u redu. Dan sam proveo jednim dijelom u smišljanu pjesme. Ali nikako mi ne ide. Započeo sam, tj. završio novu pjesmu. Ova je na engleskom, ali mogla bi biti dobra, barem mi se tako čini. Treba je samo započeti. Joj, koja sam ja budala, ali ne brinem se jer proći će i to. Barem ja tako uvijek kažem. Ne treba se nikada previše brinuti, jer nerijetko se stvari poklope onako kako bi i treba same od sebe. Barem se to meni događa. No ja nisam mjerilo jer meni se događaju čudne stvari, ipak sam ja čudan čovjek. Kad završim pjesme čuti ćete ih, tj. kad ih započnem.
Post je objavljen 19.05.2006. u 00:02 sati.