Marketing
nedefiniran osjećaj
Osjećam potrebu da nešto napišem, samo nisam sto posto sigurna o čemu se zapravo radi!
Jučer sam službeno dobila na potpis papire o otkaznom roku.U ponedjeljak sam podnijela zahtjev i od sutra sam ponovno nezaposlena. Drago mi je što ću s Davorom moći neometano provesti vijeme dok je još kod kuće. Svaki mi je trenutak s njim neopisivo dragocijen. Potrebu za njegovom blizinom vam ne mogu niti opisati. Posvađamo se, naljutimo se jedan na drugoga u puno situacija nam i ne odgovoraju neke stvari kod one druge osobe, ali je sve to minimalno u usporedbi sa željom za njim.U vezi smo već dvije i pol godine, ali ćemo se sljedećih dvadeset dana stvarno moći posvetiti jedno drugome.Imali smo večeras neki razgovorčić zbog kojega mi je neizmjerno drago. Davor je inače što se tiče osjećaja jako zatvorena osoba i svaki trenutak koji provedemo u iskrenom razgovoru mi je strašno dragocijen i moram ga u potpunosti iskoristiti.Volim ga svim svojim srcem i predana samo mu do zadnjeg atoma svoje energije.
Ponovno sam večeras shvatila da čovijek uvijek misli da daje od sebe više nego što to stvarno čini.... ili je to individualna percepcija? Ono za što sam ja mislila da dajem i da je previše on ustvari smatra nebitnim ili nedovoljnim.Koliki su naši apetiti za primanje ljubavi u bilo kojem obliku? Koliko je čovjek spreman od sebe dati, a koliko je spreman primiti? Kako god da bilo sigurna sam da je uvijek spreman prije primiti nego dati. Možda smo svi takvi, a možda od siline ljubavi tek nakanadno osjetimo da smo potrošeni i da i nama što prije treba regeneracija.
Post je objavljen 19.05.2006. u 00:17 sati.