Marketing
samoća
sjedim...
pitam se:
jesam li sama?
ima li uopće koga ovdje?
jel uopće ikad i bilo ikog?
neznam...
sve prolazi kraj mene,
al ja ništa ne vidim...
ne čujem...
ne primjećujem...
jel stvar u meni?
možda vidim samo ono što želim...
svoje lice u zamagljenom zrcalu..
osjećam ono za čim sam čeznula...
svoj mir...
svoj unutarnji spokoj...
...
nema nikoga...
gdje su svi?
ne volim biti sama,
ne volim osjećaj da nema nikoga,
rijetko mi se to dogodi,
pretpostavljam da me najviše od svega
smeta sama činjenica da ak mi nekaj treba
nema nikoga ko bi mi pomogel..
stvarno neznam...
no, ne osjećam se ja baš tak često..
mislim, fizički smo svi manje-više
nekad sami...sam kad nas baš primi
to da se osjećamo tak strahovito sami??
ko da nema nikog drugog...
ili ima, ali svi ko u bunilu prolaze pokraj..
ne primjećujući nas...
dal se to događa kad smo bez potpore..?
nisam sigurna...
btw, pišem ove riječi uz zvukove fućke,
ah.. (maturanti za sve one koji još nisu shvatili)
no, majda sutra ti je 19.
pa očekujem kaj nekaj napišeš...
Post je objavljen 18.05.2006. u 19:39 sati.