Život je čudna stvar, i nikad ne znaš što se sve može dogoditi... ja ne vjerujem koliko sam se promijenila od kad sam otišla iz osnovne, ne samo izgledom nego i razmišljanja, ponašanje...
Sama sebi se čudim i nije mi jasno kako?! Jel to možda tako srednja škola utjecala na mene ili društvo?!
Promjena je ogromna i možda to toliko ne primječuju moji starci, sestra i obitelj općenito...ali frednovi iz osnovne su mi rekli da sam se promijenila. Ali sam i sama primjetila koliko je velika ta promjena...
I mene to zabrinjava, nije to promjena na dobro nego na loše...ja nikome nisam pokazala kakva sam zapravo, nitko me ne zna...osječam se kao stranac među društvom i ne znam što se to samnom događa...
Ja jednostavno ne mogu njima reći što osjećam i kako ja gledam na neke stvari, jednostavno u nikoga nemam toliko povjerenja da bi ja njima mogla reći nešto iskreno o sebi, nešto što če doći iz mog srca...jednostavno nemogu...i to je čudno...jer prije mi to nije bio problem...prije sam govorila sve a sada ništa...nije da ja štutim cijelo vrijeme u društvu i da ništa ne govorim...naravno pričam ja ali ne o sebi nego komentiram ili pričam nešto bez veze...ja se osječam kao da se pred njima nemogu otvorit, kao da me nešto spriječava ali ne znam šta...prije sam govorila sve i svašta...a sada biram ono što ču reči...i nema nikoga u mome društvu ko me zaista poznaje...ali ne znam zašto je to tako...možda promjena okoline, druge osobe i možda mi treba vremena da se prilagodim ali prošlo je mnogo vremena od početka prvog razreda...skoro godinu dana i svi su stekli svoje nove naj frendove a ja...
mislim imam ih ali njima ne znam zašto ali im nemogu reći neke stvari...
možda se boljim da če me osudit prema nekom mom razmišljanju i da če mislit kao daj kako je ova cura glupa...ali ne znam ipak mislim da to nije to...u ovih mjesec dana sam tako zbunjena...ne mogu ništa pravilno napravit...ne znam imam previše pitanjana kojih ne znam odgovor , previše problema za koje smatram da nema rješenja , previše stvari se mota po mojoj glavi...nadam se da ču se ubrzo sredit...da če se sve vratit na svoje mjesto..i da če sve bit u redu...ali ne znam...teško je toliko željet promijenit neke stvari kad ti ne uspijeva...teško je pokušavat bit sretan kad si zapravo tužan...teško je smijati se kada ti se plače...
Post je objavljen 18.05.2006. u 17:45 sati.