Marketing
MIRIS ŽENE
Sinoć, legnem u krevet, orna da pogledam kakav dobar film. Nije bilo kasno, nije mi se spavalo... Pred nosom mi novi LCD, ( na starom portablu mi već oči ispadale, dok sam čitala prijevod ), ali vraga... Izem ti kablovsku... na tridesetpet programa što zemaljskih, što satelitskih - ništa za gledati. Mrzim dane kad me uhvati želja za dobrim filmom, a onda ga nema ( za razliku od dana kad se prikazuje više dobrih filmova - u isto vrijeme, a ja nemam vremena odgledati ni jedan ). I onda posegnem u svoje snimljene kazete i tamo uzmem - jedan od mojih omiljenih klasika. Nisu to ni trileri, ni horori, ni avanturistički, ni kako bi neki pomislili - borilački ( iako volim Brucea Leea, on je neprikosnoveni majstor u toj tematici ). To su drame, sa snažnim i individualističkim likovima, ljudske, tople priče, koje se mogu dogoditi u svakom kutu zemaljske kugle i za sva vremena.
I tako, ubacim u video "Miris žene", s genijalnim Alom Pacinom. On je jedan od mojih filmskih ljubimaca i iako je svaki film koji je snimio - malo remek djelo, ovaj mi je nekako - najdraži.
Gledala sam ga bezbroj puta ( kao i ostale "moje" filmiće ), ali uvijek me iznova oduševljava ta gluma i tekst ( koji već znam napamet, čak i na engleskom ). Slučajno prijateljstvo između starijeg, slijepog pukovnika, koji je bez vida ostao - pijan, žonglirajući bombama, te mladog učenika prestižnog koledža, stipendiste, koji za Dan zahvalnosti, dopunjuje svoj budžet - čuvajući tog istog pukovnika... Pacino je dokazao da je majstor svog posla - prvo izvrsno fokusiranim pogledom slijepca, pa duhovitim i sarkastičnim komentarima na sve i svakoga, britkim jezikom poštenjačine, koga su nekoliko puta "preskočili" u dodjeli generalskog čina. Staro čangrizalo odvodi mladog provincijalca u New York, gdje i sebi i njemu priušti luksuz Waldorf Astorije, Oak Rooma, vožnje limuzinom, odijela po narudžbi, vrhunske eskort dame, da bi se na kraju planirao - ubiti vlastitim pištoljem, jer smatra da mu život više nema smisla. No mladić ima problem - bio je svjedok spačke na koledžu, koju su priredili bogataški sinovi i od njega se očekuje da ih cinka, inače gubi povlašteni upis na Harvard.
U stvari - poštenjačine su i jedan i drugi, svaki na svoj način posjeduje principe kojih se drži. Vrhunske scene filma su - Pacinova rasprava u obiteljskom posjetu bratu, plesanje tanga u jednoj kavani, vožnja u kojoj je slijepac provozao svog mladog sittera Ferarrijem, natezanje Charlija i njega oko pištolja kad se konačno pokušao ubiti i na kraju - Pacinov govor u dvorani koledža pred svim studentima, kojim je "obrisao" - američki način razmišljanja i spasio jadnog Charlija od izbacivanja.
Film traje više od dva sata, ali se gleda i prati bez daha. Pun je sarkazma, duha i humora, ali i emocija koje nadiru iz svake scene. Završava - početkom pravog, dubokog prijateljstva u kojem su staro čangrizalo i zbunjeni, pošteni dječak, ustvari - spasili jedan drugoga, upoznali jedan drugoga i vezali se za cijeli život.
Eto , to je jedan od filmova - koje povremeno, ponovno pogledam kad sam - sretna, tužna ili kad - nema ništa na kablovskoj. Nekako nasmije čovjeka, dovede ga na rub suza i budi u čovjeku - optimizam u ljude i život. Nakon njega, zaspala sam kao beba...
/" target="_blank">
Post je objavljen 18.05.2006. u 15:49 sati.