Kada smo se dogovorili da ćemo biti frendovi nisam mislila da će zaista tako biti... Teško je ali i predivno... Teško mi je slušati što ga sve muči jer bih najradije da nema nikakvih problema, ali opet jako mi je drago što je sve rekao baš meni... Drago mi je što je imao povjerenja u mene... Iako me ponekad njegovo ponašanje povrijedi ili naljuti... On je jedna divna osoba.... Nekako imam osjećaj da mu više trebam kao prijateljica, nego onda kada smo bili zajedno... Češće se čujemo, iskrenije razgovaramo.... Tako bih htjela da bude sretan... Znam, volim ga, i svakom njegovom rijeći sve mi je teže.... Njegovi problemi bole me više od vlastitih.... Noćima ne spavam... Zašto? Zbog čega? Ne znam... Jednostavno ne mogu zaspati, razmišljam o njemu, o životu, o svemu... Znam da nisam bila cura za njega, on je predobar za mene... Pitam se jesam li dovoljno dobra da mu budem prijateljica, jesam li zaslužila da mi vjeruje... Mislim da nisam, ali ako mu ikako mogu vratiti za sve što je napravio za mene neću ni trenutka dvojiti da to napravim... Zašto više nemam snova? Zašto više nemam želja? Zašto živim za jedan njegov osmijeh.... I ne samo njegov... Veseli me kada znam da sam nekome pomogla, kada znam da sam napravila nešto dobro.... Prije nisam bila dobra, on me promijenio, zbog njega sam takva... Zahvalna sam mu za to... Koliko sam puta čula rečenicu «Vi ne možete biti prijatelji, ti ga voliš?» Znam i sama da me boli ovo sve, ali znam da nikada neću biti sretna ako mu ne vratim za sve dobro što je napravio za mene...
Evo stavit ću i nekoliko svojih pjesma....
Sve za tebe
Jedna suza pala je iz oka
i zatim je ono presušilo.
Za tebe!
Zadnji krik izašao je iz mojih usana
i zatim nestao.
Za tebe!
Posljednji dah izašao je iz mojih pluća
i zatim nestao.
Za tebe!
Moje srce kucnulo je još jednom
i zatim prestalo.
Za tebe!
Nada
I kad ljubav kao rijeka
krene pogrešnim tokom,
kada nestane romantike i žara,
kada izgubiš onoga koga voliš,
nikada ne zaboravi
da sunce još uvijek sjaji,
da ptice još uvijek pjevaju,
da se nebo besprijekorno plavi,
da svaki cvijet barem jednom
dočeka puninu svoje ljepote,
kao što još uvijek postoji mnogo rijeka,
koje teku svojim tokom
i koje životom okrepljuju
i uvenulo cvijeće.
Još za kraj želim zahvaliti svima koji čitaju ovaj blog i pišu mi komentare podrške, želim zahvaliti svima koji ovo neće pročitati a podržavaju me... Želim posebno zahvaliti Ivanu(makar se nadam da iako ima blog da ovo neće čitati) koji mi je zbilja pružio podršku kada mi je najviše trebalo...
Post je objavljen 18.05.2006. u 10:04 sati.