Marketing
Jutro jednog običnog čovjeka
Mjesto radnje: Draškovićeva ulica, tramvajska stanica
Vrijeme radnje: danas od 7.30 do 7.55
Čekam tramvaj u Draškovićevoj, brojeve 14 ili 8. U periodu od 7.30 do 7.55 prošle su četiri 12-ice, četiri 11-ice, tri 4-ke i dvije 8-ice. U prvu nisam mogla ući jer se nisu mogla zatvoriti vrata pa su i oni ljudi koji su bili na vratima morali izaći van da bi tramvaj krenuo. U međuvremenu je stajao i stajao i stajao na stanici i zakrčio sve ostale tramvaje koji se nisu mogli maknuti. Kad su ljudi „popadali“ van, onda je krenuo. Druga 8-ica je došla i tu sam se ugurala kako bih glumila srdelicu do svoje stanice. Nekako si ne zamišljam početak dana tako da glumim srdelicu u tramvaju. Rađe bih bila dama koja sjedi na svojoj stolici do svoje stanice.
Bemti svu energiju koju utrošim na peglanje odjeće kad se zgužvam i prije nego li dođem do firme.
Bemti onoga tko radi raspored tramvaja, a nije naučio da je od 7 do 8 rush hour i da raspored tramvaja ne može nikako biti isti kao i u ostalo doba dana.
Betmi onoga tko ne zna brojeve tramvaja pa onda broj 11 i 12 stavi na svaki drugi tramvaj, broj 8 na svaki peti, a broj 14 su danas očito zaboravili. Možda mu brojevi 11 i 12 lijepo izgledaju.
Sva sreća da dijele one besplatne novine pa ih taman pročitam dok čekam te nesretne brojeve 8 i 14.
Post je objavljen 18.05.2006. u 08:33 sati.