Ovih dana, u onih nekoliko minuta kad nema posla a imam volje švrljati po netu, na jednom od foruma sam naišao na zanimljivo pitanje.
Kad bi mogli vratiti vrijeme unazad do određene točke u svom životu, koja bi to bila?
a) pod uvjetom da izgubite cjelokupno iskustvo stečeno nakon tog trenutka u koji se vraćate
b) pod uvjetom da se vratite i zadržite cjelokupno iskustvo sakupljeno nakon tog trenutka
Dakako da su se na forumima zajebavali sa tim pitanjem, ali frajer koji ga je postavio je vjerojatno mislio ozbiljno. Onda sam i ja počeo razmišljati.
Od kojeg trenutka bi želio proživjeti svoj život ponovno? I bio spreman žrtvovati sve nakon toga i krenuo ispočetka? Možda trenutak kada sam upisivao fakultet? Izabrao bi neki drugi, lakši jer ono što sam počeo jednostavno nije bilo moguće završiti uz ostale obaveze i rad. Ili možda još ranije, izabrati neku drugu srednju školu, lakšu. A onda opet, baš zbog tih odluka da upišem baš tu školu i baš taj faks sam upoznao određene ljude i bio u situacijama koje su me doveli do njih, do trenutnog posla, prijatelja... Sjetim se svega proživljenog u tom razdoblju i ima mnogo stvari koje iako tada loše, su me naučile nešto što me sad vodi kroz život. Prvi poljubac, prvi sex, prvo veliko pijanstvo (iz kojeg mi još uvijek fali nekoliko sati života), buđenje u sred noći i odlazak po nekoga tko je zaglavio negdje, ... mnoga iskustva... I teško je, ako ne i nemoguće (bar za mene) odlučiti kojih se iskustava odreći. A osim toga tko mi garantira da neću učiniti sve to isto još jednom? Imao sam mnogih iskustava koje nikako ne bi ponovio, a neka drage volje bih. Iskreno ako bi baš morao birati, mislim da bi izabrao da me vrate u trenutak rođenja i da krenem sve izpočetka.
A na koji trenutak u životu bi se vratio ako mogu zadržati cjelokupno iskustvo stečeno nakon tog trenutka? O ovome sam dugo razmišljao. Kako bi ja koristio to svoje iskustvo? Samam činjenica da znam neke stvari unaprijed bi promjenile te stvari. Vjerojatno j prva stvar koju svi pomisle: obogatili bi se!! Na kladionicama jer znamo rezultate nekih tekmi. Znamo tko je pobjedio na Euroviziji,... Možda bi mogli spasiti nekome život jer se sjećamo vijesti iz crne kronike. Da li bi to iskustvo iskoristili samo u svoju korist ili i za nekog drugog? I koliko unazad bi išli? Ne bi baš bilo jednostavno se sa znanjem i stavom koji steknete u radnom odnosu i na faksu, ponovno uklopiti među dječurliju i tinejđere koji misle da su Boga za bradu primili zbog neke glupave fore i ako su popili flašu Votke. Jednostavno bi ostali bez društva. Sve te mogućnosti i posljedice su se i meni vrtile kroz glavu i doša osam do samo jednog zaključka. Do točnog trenutka, minute i sekunde jednog određenog dana u životu i koji bi se vratio sa svim ovim iskustvom. Samo da sebe spriječim u izgovaranju nečeg što i danas žalim. Iako je to bio apsolutno najgori dan mog života i jedan jedini tren kad sam shvatio zašto netko posegne za pištoljem i upuca se, proživio bih ga ponovno samo zato da ga pokušam popraviti. Sve nakon tog dana je isprazno, iako izvana možda izleda kao puno bolje. Financijski sam u mnogo boljoj situaciji, kupio sam auto, sam bez ičije pomoći i nisam u dugovima, okružen dobrim prijateljima koji su se dokazali da me ne bi iznevjerili, avanturice nisu rijetkost, ali ipak ostaju samo avanturice. Sve to ipak teško nadomješta jedan osjećaj ispraznosti koji nosim još od tog dana. U stvari, nikako. Pustio sam da netko ode, kao pjesak sa dlana čim malo pomaknete dlan. I iako je prošlo dosta vremena i dosta osoba kroz moj život, ne uspjevaju brisati taj dan.
Post je objavljen 17.05.2006. u 23:32 sati.