Ako i sami ne pripadate ovoj skupini, sigurno poznajete hrpu muškaraca i žena koji tvrde da su hodali s najrazličitijim partnerima i svi su se pokazali kao pogrešni. Od njih ćete čuti onu poznatu – ja sam magnet za privlačenje kretena
Nerealna očekivanja donose podjednako nevolja kao i nedostatak očekivanja
Nerealna očekivanja donose podjednako nevolja kao i nedostatak očekivanja
Postoji li u stvarnosti ono što u mašti povezujemo s pojmom 'savršeni partner'? Biramo li partnere i na koji način ili nam se oni događaju slučajno? Ovo su teška pitanja i kad bismo na njih htjeli dati konačne odgovore, našli bismo se u području teške filozofije, pa ćemo se ipak koncentrirati na djelomične odgovore i saznanja proizašla iz prakse.
Nepobitna je činjenica da ima ljudi koji se u svim vezama beskrajno trude, pa ipak se uvijek sve one na kraju pokažu kao totalni promašaji. Koliko god takve osobe mislile da su izabrale pogrešnu osobu, nemoguće je uvijek pogrešno izabrati, na dio promašaja sigurno smo i sami utjecali svojim ponašanjem, jer svaka vez je ipak interakcija dviju osoba. Zgodno je ufurati se u sindrom žrtve koja je imala tu nesreću da se uvijek spetlja s kretenima i reći – nisam ja kriv, s tom se osobom jednostavno nije moglo.
Ako imate osjećaj da vam se stalno u vezama događa isto, najvjerojatnije niste ni svjesni da stalno birate slične partnere.
Ne mislimo nikoga razapinjati na križ, jer čak i ako nečije veze završavaju katastrofom, ne znači da ta osoba ima loše namjere, ali znate onu 'put do pakla popločen je dobrim namjerama'?!
Čak i ako ne radite nešto sa zlom namjerom, možda ipak činite neku od tipičnih pogrešaka kojima ste stvorili veliku vjerojatnost da vaša veza propadne.
1. Strah od povrijeđenosti
Većina ljudi previše je fokusirana na 'prtljagu' koju nose iz prošlosti, pa se zbog lošeg iskustva iz prošlosti u svakoj vezi pobrinu da je kontrola u njihovim rukama
2. Ponavljanje gradiva
U dnevnim show emisijama za kućanice čut ćemo žene koje su imale nekoliko veza s alkoholičarima… Nerijetko će takva reći da se nakon 2-3 veze s alkoholičarom čuvala takvih likova te je svoga zadnjeg partnera upoznala kao trezvenjaka bez mana, da bi tek nakon godinu dana hodanja shvatila da on potajno pije.
Neugodna istina je da je takva osoba dobila upravo ono što je nesvjesno tražila, jer nakon prošlog lošeg iskustva nije zastala, razmislila i nešto naučila. U školi vlada jednostavno pravilo: tek kad savladamo određenu lekciju, možemo prijeći na sljedeću. Isto je i u vezama, no u zapadnoj civilizaciji navikli smo sve komplicirati, posebno kad su naši životi u pitanju.
3. Snižavanje kriterija zbog straha od ostavljenosti
Nakon nekoliko neuspjeha ljudima najčešće padne samopouzdanje: okolina nas uči da se potvrđujemo kroz partnere i nekako si mnogi dozvole nametnuti stav da, ako nemaju zadovoljavajuće partnere, ni sami naročito ne vrijede. To je, naravno, bullshit, jer ima ljudi koji su nesretni u paru i onih koji su sretni sami i samopouzdanje im je sasvim OK.
Želja za kontrolom najlakši je način maskiranja straha od ostavljenosti
Sve ovo izgleda tako logično i možda bi se reklo da su to zaključci koje kuže već i nezreli tinejdžeri, ali praksa nas opovrgava: u svakoj ulici žive deseci ljudi koji su nekad davno znali što žele, ali su sa svakom novom vezom prekrižili dio zahtjeva i danas pristaju na puno manje od onoga čime bi iskreno bili zadovoljni, a sve zbog straha da ne ostanu sami. Biti sam ne samo da je ružno, nego je mnogima znak da ni sami ne vrijede puno.
4. Sindrom traženja vlastitih roditelja
Većina ljudi to neće priznati, ali u izboru partnera najčešće tražimo vlastite starce. Psiholozi će reći da muško dijete ideal svoga ponašanja i uzor traži u muškom roditelju, a za partnera bira ženu koja je nalik njegovoj majci. Kako s roditeljima mnogi imaju loše i neriješene odnose, tako najčešće iste sukobe nastavljamo i s partnerima. Koliko god nas naši starci i njihovi modeli ponašanja živcirali, to su za nas poznati problemi.
Ljudi se jednostavno boje novoga, čak i kad je to ljepše od onoga što nam je poznato. Psiholozi potvrđuju da je lakše živjeti u poznatom paklu nego u nepoznatoj idili.
5. Nerealna očekivanja
Za razliku od onih koji konstantno spuštaju kriterije, nemali broj je i onih koji život žive po načelu 'sve ili ništa', uvjereni da je to odlika romantičara. Takvi će vam reći da će na poslu pretrpjeti svakakve kolege ili šefa, ali u ljubavi je logika sljedeća: ako već biramo partnera, treba birati nekog s kim je uvijek ugodno i koja nas uvijek razumije, uz koga ćemo napuniti baterije…
Iako ovo izgleda logično, riječ je o zabludama u kojima mogu biti samo nezrele osobe. Naravno da nam u vezi treba biti lijepo, ali čak i uz nekog tko nas obožava do smrti ponekad ćemo se probuditi i shvatiti da nam svi idu na živce i da ne znamo izbjeći svađu, kao da sve što napravimo krene krivo, pa je unaprijed osuđen na propast svatko tko u vezi traži partnera koji uvijek savršeno reagira.
Ljubav je, izgleda, područje u kojem svi napisani savjeti izgledaju banalno, a opet, svi u praksi barem ponekad činimo upravo najbanalnije i najgluplje pogreške.
Post je objavljen 17.05.2006. u 23:25 sati.