Evo vam pjesma. I da, postoji razlog što je ona tu, a na vama je da shvatite taj razlog.
Annabel Lee
Prije mnogo i mnogo godina,
- U carstvu kraj mora to bi -
Djeva je živjela, koju su zvali
Imenom Annabel Lee;
S tek jednom je živjela mišlju:
Da voli, i da se volimo mi.
Bio sam dijete i bila je dijete
- U carstvu kraj mora to bi -
Al' više no ljubavlju mi smo se ljubili,
Ja i Annabel Lee-
I zbog toga nebeski krilati serafi
Bili su zavidni.
I to je razlog, što jednom davno
- U carstvu kraj mora to bi -
Vjetar se spusti iz oblaka, nocu,
Sledivši moju Annabel Lee.
I došli su plemeniti rodaci njeni,
Meni je oteli,
Da je zatvore u grobnicu tamnu
U tom carstvu, što kraj mora bi.
Zavidjeli su nam andeli s Neba,
- Ni upola sretni ko mi -
Da! To je razlog (kao što znaju
U tom carstvu kraj mora svi),
Što nocu je vjetar iz oblaka došo
I sledio Annabel Lee.
Al ljubav nam bila je jaca od ljubavi mnogih
- Što su stariji bili neg mi -
- I mudriji mnogo neg mi -
I niti andeli, gore na nebu,
Ni podmorski demoni zli
Ne mogu mi razdvojiti dušu od duše
Lijepe Annabel Lee.
Jer mi ne bljesne mjesec da sne ne donese
O lijepoj Annabel Lee,
Kada zvijezde se stvore, vidim kako gore
Tek oci Annabel Lee.
Tako ležim pored svoje drage do zore,
Svoje drage – drage - života i mlade,
U njezinoj grobnici uz more,
U njenu grobu uz šumorno more.
-Edgar Alan Poe
Post je objavljen 17.05.2006. u 22:15 sati.