Dragi dnevniče
Čudnim stvarima u mom životu nikada kraja. Joj taj prokleti san. Ako je uopće bio san. Toliko dilema mi prolazi glavom, toliki tragovi, a niti jedan potpun. Odlučila sam malo vidjeti šta Phil zna. Spremila sam se za školu, Leona i Mya su već bile u školi, a ja sam imala popodne. Jedva sam dočekala da dođem u školu i uhvatim Phila nespremnog. Netko me na pola puta zaskočio i zatvorio mi oči rukama. Nisam znala tko je, ali nadala sam se da je Phil pa sam rekla:
"Znam tko je. Gabriel..." - iščekivala sam odgovor.
"Uhuuu...Gabriel, tko ti je taj, napokon si odustala od slinjenja za Philom?" - blesavo se cerekao Arian.
"Ma nisam, duga priča, ispričat ću ti to nakon škole! A gdje je Nathan?"
"To će ti sam reći kada dođe jer niti ja ne znam. Čudno se ponaša u posljednje vrijeme."
"A nije jedini, jesi li znao da smo Phil i ja pričali u petak kada sam se vraćala iz škole?"
"Ne, nismo se čuli. O moj Bože, ti i Phil, napokon. I šta je bilo, šta ti je rekao??? Joj toliko dugo ti se sviđa a tek ste sada popričali."
"Ma nismo pričali ni o čemu posebnom. On je mene zapravo slijedio. Ima nešto čudno u njemu. Kao da ga znam oduvijek, tj. znam ga dugo, ali kao da smo se družili cijelo to vrijeme. Događaju se čudne stvari Ariane, jako čudne."
"Kada ti to kažeš zvuči tako ozbiljno da se i ja skoro uozbiljim!" - nasmiješi se i zagrli me.
"Joj Ariane, tebi je sve šala. Znaš, još nešto je bilo čudno. Nazvao me Liraelion."
"Pa možda te to tek tako nazvao."
"Uh jednostavno je previše komplicirano Arian!"
"Ma daj malena sve će biti u redu. Vidjet ćeš da će se sve ubrzo srediti." - zagrli me još čvršće.
"Joj da barem nema Phila, proklet bio." - nadodao je.
"A šta tebi Phil smeta?!?!?!"
"Nisam ništa rekao, kako...šta..." - totalno se crvenio dok je zamuckivao.
"Eto, otkad se ja to tebi sviđam?!?!" - pitala sam zbunjeno.
"Ma...ovaj...od prvog dana kada sam te upoznao." - još više se zacrvenio.
"Joj, Ariane, Ariane...znamo se jaaaaako dugo. Raspravit ćemo o tome kasnije. Izgleda da mogu čuti misli drugih, ali samo kada se radi o meni. Tako sam ja i "čula" to ime Liraelion od Phila. Sinoć se nešto čudno dogodilo. Ali sada idemo na nastavu, reći ću ti kasnije." - poljubila sam ga u obraz i krenula prema svojoj učionici, a na putu mi se našla Amanda Adams glavom i bradom.
"O, vještice, mogla si si smisliti neku čaroliju da si poboljšaš tu glupu frizuru. Izgledaš kao klošarica." - smješkala se pobjedonosno.
"Smislila sam ja jednu bolju. Pazi sutra kamo staješ." - dotakla sam ju i rekla par idiotskih riječi kao da govorim neku čaroliju, a ona se ukočila od straha.
"Netko se boji." - likovala sam joj.
Okrenula sam se i pogledala kako preplašeno trčkara u svojim zelenim štiklicama. Nastavila sam hodati, kad gle tamo Phil, ide prema meni i smiješi se. Odlučila sam pokušati:
"Bok...Gabriele."
Pogledao me kao da je čekao stoljećima da to čuje.
"Liraelion, ti znaš..." - gledao me u čudu, a onda je zvonilo.
Ostavila sam ga onako zbunjenog na hodniku i otrčala u učionicu.
"Pričat ćemo kasnije!" - okrenula sam se prije nego sam ušla u učionicu.
Kako je dosadno bilo na satu, jedva sam čekala da vidim Phila i porazgovaram s njim. Iza svakog završenog sata nadala sam se da ću ga vidjeti na hodniku, no nije ga bilo. Završila sam malo ranije. Profesorica iz latinskog nas je pustila. Sjela sam na stepenice ispred škole i čekala. Zvonilo je i učenici su počeli izlaziti. Ustala sam se i gledala kada će naići Phil. Nathan i Arian su išli prema meni, cijeli njihov razred je izašao, a Phila nije bilo.
"Gdje je Phil?" - upitala sam zabrinuto.
"Došao je samo na prvi sat i otišao. Ostavio ti je ovo." - pružio mi je komad papira.
"A što je to?"
"Nisam čitao." - rekao je Nathan a Arian ga je bijesno gledao.
"On je čudan u posljednje vrijeme Lirael, bilo bi ti pametnije da ga se kloniš." - rekao je Arian.
"Opa, sada kada znam i na otvoreno pokazuješ svoju ljubomoru Ari."
"Ma kada znaš šta?" - upitao je zbunjeno Nathan.
"A ti vjerojatno znaš, pa ipak ste najbolji prijatelji."
"Ne, ne znam o čemu pričaš. Ali predpostavljam po onome što si rekla što se tu događa."
"Ma daj stari nije ništa, Lirael melje gluposti." - rekao je i gledao me očajno.
"Ma samo se šalim. No ajde da vidim šta tu piše." - skužila sam da Arian ne želi da Nathan zna.
Otvorila sam poruku:
"Oprosti što nisam ostao u školi, sada kada znaš o čemu se radi nisam mogao riskirati. Sjećaš se one kule? Vjerujem da se sjećaš. Ono što si vidjela ne nalazi se u ovom svijetu. Nego u svijetu snova. Znaš oni snovi što ih sanjaš? To se već sve dogodilo u svijetu snova, taj svijet se zove Zoikon. Zato ih se može spriječiti ovdje. Ti si oduvijek povezana sa tim svijetom, a i ja sam. Naši roditelji su se znali Liraelion. Sve ću ti ispričati kada se vidimo. Nemoj se bojati. Večeras ću te posjetiti u snovima. Gabriel"
Zatvorila sam papir.
"I? Šta piše unutra?" - pitao je Nathan.
"Oprostite dečki, ne mogu vam još reći dok i sama ne dobijem odgovore na neka pitanja."
Trnci su me prolazili tijelom. Okrenula sam se i ostavila Ariana i Nathana razočarane i ljute. Počela sam trčati, kroz misli sam čula vriskove, što li je to bilo. Nisam mogla podnijeti to. Utrčala sam kroz velika željezna vrata u dom. Osjećala sam se na trenutak sigurno. Vrištanje je prestalo, ali opet sam čula nekoga kako zaziva moje ime. Pobjegla sam u sobu. Mye i Leone nije bilo, to je čudno. Nisam nikoga srela na putu, bilo je pretiho. Otišla sam pod tuš, htjela sam isprati sav taj strah i užas koji je prolazio mojim tijelom. Topla voda me tako opuštala. Obrisala sam se i obukla u pidžamu. Bilo je tek osam sati ali iz mene je nestala svaka mrvica energije. Legla sam i ubrzo sam zaspala. Čekala sam Phila.
Post je objavljen 17.05.2006. u 18:33 sati.