Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/sibenikforum

Marketing

Podsjećamo - Mutni poslovi s TEF-om još nisu razjašnjeni!

Iako je to javna tajna, nitko više o tome ne razgovara javno. Mi podsjećamo na jedan zaboravljeni tekst Ferala i priču, koja je točno prije godinu dana tresla brda, a danas se od toga nije rodio niti miš! Žalosno je što ljudi tako lako prelaze preko stvari, koje toliko bodu oči da čovjek pomisli da nije moguće da je s tim TEF-om sve u redu, a opet - nitko ne reagira, ni pravosuđe ni policija - nitko nadležan! Moramo znati da je naša gradonačelnica obećavala posao stoljeća s otpadom, koji bi prerastao iz nečeg poput želučane kiseline za naš grad, zapravo u med i mlijeko, od čega će se razviti unosan biznis! Što se od svega razvilo, osim rijetkih novinara entuzijasta, koji su (poput dolje navedenog) taj problem bolje istražili, danas sam Bog zna, a novac se prosipa u vjetar; opet, i uvijek samo naš novac! Temu načimamo opet nakon godinu dana, jer o tome ŠDF još nije pisao, a ako netko tko je bliže Oltaru, zna više - neka nam se javi na e_mail; rado ćemo objaviti kako danas stvari stoje...
Šibenski Demokratski Forum


ŠTIMAC U OTPADU
Vladimir MATIJANIĆ
12. svibnja, 2005.
Zahvaljujući ugovoru koji je sklopila s HDZ-ovskom gradskom vlašću, tvrtka TSB Invent iz Zagreba moći će se domoći zemljišta bivše šibenske Tvornice elektroda i ferolegura i ogromne odštete. Kada se unutar samoga TEF-a javila glasna opozicija ovome projektu, Nedjeljka Klarić, gradonačelnica Šibenika, koji je isključivi vlasnik TEF-a, pokušala ih je ušutkati argumentom da su kod nje bili "Igor Štimac, Perica Bukić i Ante Kulušić", te da je Štimac kazao da je u ispitivanje troske "uložio 500 tisuća eura"

U proljeće 2004. godine Šibenik je pohodila skupina poslovnih ljudi kakve obično susrećemo u ironično intoniranoj literaturi: zagrebačka tvrtka TSB Invent tih je dana počela pružati svoje krake nad propalim TEF-om – Tvornicom elektroda i ferolegura. No, kako stvari stoje, iza čudne družine okupljene u zagrebačkom poduzeću registriranom na kućnoj adresi vlasnika Zdravka Berića kriju se znatno krupniji igrači. Njihov glavni cilj, po svemu sudeći, nije troska, nego atraktivni TEF-ovi prostori kojih bi se pokušali domoći zahvaljujući odredbama ugovora koje je s Berićevom fantomskom tvrtkom, u ime grada Šibenika kao isključivog vlasnika TEF-a, zaključio dogradonačelnik Goran Pauk. Inače, vlast u Šibeniku drži HDZ. Ugovori su, naime, tako sročeni da postoji nekoliko stavki po kojima Berić u svakom trenutku može zatražiti milijunsku odštetu. Berić je, naime, preuzeo obavezu odvoza feromanganske i silikomanganske troske iz TEF-ova kruga. Iako je riječ o nusproduktu proizvodnje, koji je oduvijek bio tretiran kao otpad, Berić je, navodno, uz pomoć svojih suradnika, našao poslovne partnere na Zapadu kojima će moći plasirati trosku. S vremenom, Berić će "utvrditi" da mu troska ne valja, ili da je nema dovoljno, ili nešto slično, "pretrpjet" će ogromnu štetu i namirit se prigrabljivanjem TEF-ovih terena. U svemu tome zapravo nema nikakva posla, ni Berić ni nitko živ ne zna što bi s troskom, a sve je zapravo samo farsa da se Berić i njegovi prijatelji domognu TEF-ova prostora.

Pozadinski igrači
U prilog tezi da iza čitava posla ne stoji samo neki Berić, nego znatno markantniji "poslovni ljudi" govori podatak da je sve glasniju oporbu ovom "projektu stoljeća" gradonačelnica Nedjeljka Klarić pokušala utišati tvrdnjom da su kod nje polovicom ožujka bili "gospoda Igor Štimac, Perica Bukić i Ante Kulušić", te da je Štimac kazao da je u istraživanje troske uložio 500 tisuća eura.

Informaciju da je Štimac uključen u ovaj posao dobili smo i od Ante Kulušića, inače, nogometnog suca i predsjednika HDZ-a u Šibensko-kninskoj županiji. Kulušić je rekao da je "bilo više sastanaka s gradonačelnicom", i da je na jednom zaista bio u društvu Perice Bukića, bivšeg vaterpoliste, sadašnjeg HDZ-ova saborskog zastupnika. Na upit je li tu bio i Igor Štimac Kulušić je kazao da je Štimac "bio u prolazu", točnije "kao prijatelj pravnika te firme koja se bavi troskom". Dakle, prijatelj pravnika zagrebačkog TSB-a.

Kulušić nam nije mogao potvrditi informaciju da je Štimac izjavio ono što je poslije šibenska gradonačelnica Nedjeljka Klarić prepričavala kao Štimčevu izjavu – da je, naime, on uložio pola milijuna eura u proučavanje troske – no Kulušić kaže "možda je i rekao nešto tako, nemam pojma, ali nismo na sudu, ne znam zašto bi vam išta više pričao o tome".

Priča postaje bitno zanimljivija i nadilazi lokalne okvire. Sada je, naime, izvjesno da se na strani TSB Inventa, kao "prijatelj" ili kao "ulagač" pojavljuje Štimac, točnije, on je u gradonačelničinim tvrdnjama bio glavni argument za ozbiljnost cijeloga posla.

Štimčevo ime gradonačelnica je izvukla kao argument nakon što je vodstvo TEF-a zatražilo da se aranžman sa TSB-om proglasi ništavnim zbog niza nejasnoća koje ga prate od početka. Tadašnja čelni ljudi TEF-a, predvođeni Gojkom Lambašom, predsjednikom Nadzornog odbora i Joškom Brakusom, direktorom, smatrali su da su uvjeti pod kojima TSB izvlači trosku iz TEF-ova kruga, a koje je dogovorio Brakusov prethodnik Mato Zlatoper, inače, kadar bivše koalicijske vlasti, više nego nepovoljni. Njihove izjave nismo uspjeli dobiti, no osoba koja je vrlo dobro upućena u cijeli slučaj kaže da je bivšem vodstvu TEF-a smetalo to što TEF i TSB imaju gotovo identičnu odgovornost za propast posla, iako su ulozi nemjerljivi.

Neravnopravni ulozi
"TEF ima atraktivan i vrijedan prostor, a TSB nema ništa. U ugovoru potpisanom s Berićevom tvrtkom stoji da se TEF obvezuje TSB-u dati feromangansku trosku s 40 posto mangana. Ali u trosci koja je u TEF-ovu krugu postoji svega oko sedam posto feromangana. Berić je već izjavio da je uložio dva milijuna i 750 tisuća kuna za ulazak u ovaj posao. Sada će se dogoditi sljedeće: on će reći da je dobio nekvalitetniju robu od one koju je ugovorio i tražit će milijunsku odštetu. Točnije, dobit će jedino što od TEF-a u ovom času može dobiti, a to je prostor i još će tražiti novac od države", pretpostavlja naš sugovornik, dobro upućen u sve detalje ovoga posla, koji je svoj razgovor za Feral uvjetovao anonimnošću.

Ugovoreno je i da TSB iz TEF-ova kruga izvuče 800 tisuća tona troske. "To je glupa odredba, jer nitko ne zna koliko tamo zaista ima troske, možda je ima manje, možda više", slažu se i Zlatoper, bivši direktor TEF-a koji je i zaključio prvi ugovor sa TSB-om i naš anonimni sugovornik.

Stoga će, da stvar bude apsurdnija, ukupna vrijednost TEF-ova terena, a koja se kreće između 100 i 200 milijuna kuna, vjerojatno biti tek manji dio Berićeve ukupne tražbine. On se, dakle, već razmeće navodnim milijunima uloženim u posao, a vrijednost cijeloga posla procijenjena je na 800 milijuna kuna, od čega se u gradsku blagajnu trebalo sliti oko 160 milijuna kuna.

"Na moje inzistiranje, TSB Invent platio je 15 tisuća eura kada su tek došli kod nas. Poslije toga, nisu platili ništa", svjedoči Zlatoper. "Moji ugovori su poništeni i sada je na snazi ugovor koji je potpisao dogradonačelnik Pauk. Prema tom ugovoru, mi prodajemo trosku, iako se za to trebao provesti natječaj, a to nije urađeno. Ali, ne bih više o tome, imao sam i previše neugodnosti", kaže Zlatoper.

Prema njegovim riječima, suradnja sa TSB-om zaista počinje onoga dana kada se Berić pojavio na njegovim vratima i počeo se raspitivati kakvog sve otpada TEF ima u svojemu krugu. Zlatoper je nabrojio i Berić je naprasno postao zainteresiran za trosku. Nedugo potom, TEF i TSB Invent, točnije Zlatoper i Berić počinju sklapati ugovore. Sklopljen je jedan glavni i nekoliko dodataka ugovora u kojemu stoji da TSB Invent stječe vlasništvo nad troskom, te da će istu, trosku dakle, isporučivati inozemnom poslovnom partneru za naručitelja u Europskoj Uniji. TSB Invent obvezao se uplatiti 200 kuna za svaku otpremljenu tonu troske, a posebno je zanimljiv članak u kojemu stoji: "Strana koja bude postupala protivno odredbama Ugovora odgovorna je za štetu koju pretrpi druga strana." U toj verziji ugovora stajalo je i da "visina štete predstavlja vrijednost cjelokupnog projekta eksploatacije feromanganske troske". Zlatoper, inače, ne želi "govoriti o tome tko stoji iza svega, jer to su zasad špekulacije".

Davljenje TEF-a
Ovdje je vrijeme za malo duže vrćenje filma unatrag. Troska je nusprodukt osnovne djelatnosti TEF-a. Desetljećima se nije uopće znalo što bi se s njom, pa se ili deponirala u krugu tvornice, ili odlagala u more. Uglavnom, troska je čitavo vrijeme tretirana kao otpad, godinama se postavljalo pitanja što uopće raditi s tim gomilama. U međuvremenu, se postavilo i pitanje što učiniti s TEF-om kao takvim, jer je počeo gomilati gubitke, pa je 1994. godine Vlada, pod predsjedanjem Nikice Valentića, odlučila zatvoriti tvornicu. Proizvodnja je okončana, u tvrtki je do danas ostalo svega nekoliko ljudi koji čuvaju prostor. I, naravno, ostalo je oko 270 tisuća metara četvornih TEF-ova prostora.

"Taj prostor vrijedi između 100 i 200 milijuna kuna, pa mi udaramo u zidine staroga grada", tvrdi jedan Feralov sugovornik, dobro upućen u igre oko TEF-a, koji je svoj razgovor o ovoj temi uvjetovao anonimnošću. "Čitav ugovor s TSB Inventom i jest udešen tako da TEF i TSB snose podjednaku odgovornost. Naime, TEF ima ogroman, atraktivan prostor, a TSB ne posjeduje gotovo ništa. Pa, oni su registrirani na vlasnikovoj kućnoj adresi. Štoviše, uređeno je da će u slučaju eventualne štete arbitrirati tročlani sud Gospodarske komore. Mislim da su i suci već određeni", ističe naš sugovornik.

Faktor uvjerljivosti u nastupu TSB Inventa drastično je pao već nakon prvog Berićeva predstavljanja. On je, naime, tada izjavio da će iz troske vaditi željezo, mangan i "silikon". Već su i novinari na tom promotivnom druženju primijetili da bi se iz troske mogao izvaditi silicij, ali "silikon" sasvim sigurno ne. No, suvišna pitanja nisu postavljana, posao stoljeća išao je dalje. Zlatoper je, u međuvremenu, 25. studenoga prošle godine, smijenjen, što on pripisuje HDZ-ovu utjecaju, jer on je bio kadar blizak koalicijskoj vlasti. Nakon njega imenovan je Joško Brakus koji je, kako saznajemo podnio neopozivu ostavku baš zbog ovih igara.

Gradonačelnica na radiju
Aktere ove priče koje spominjemo bez njihovih izjava nismo uspjeli dobiti. Razlog su ili isključeni mobiteli, ili njihova prezauzetost, a svakako najsimpatičniji na listi izlika bili su gradonačelnika i dogradonačelnik koji su danima, kad god bismo nazvali, prema riječima tajnice Poglavarstva "bili na Radiju". A Berića i njegove tvrtke nema ni u imeniku, ni na Internetu.

U TEF-u, pak, nikome nije do priče: krugom tvornice povremeno šparta mehanizacija koju je angažirao Berić na odvoženju troske. Procjena je da do lokalnih izbora neće pokretati akciju protiv TEF-a, te da će se, kad se izborne strasti slegnu Berić, zajedno sa svojim poslovnim partnerima i prijateljima poput Štimca, pokušati prigrabiti TEF-ov prostor. Bit će to još jedno HDZ-ovo čudo.



Od ovoga je prošlo godinu dana, upravo dovoljno da se prašina slegne.Što se dogodilo s troskom, tko danas upravlja prostorom TEF-a, zašto se tamo ne gradi - nego i dalje zjapi prazno, da li je moguće da će se taj prostor na tako glup i jadan način izgubiti? Zaista, ako netko zna, neka slobodno napiše, jer mi smo se izgubili u ovome...
Šibenski Demokratski Forum

Post je objavljen 17.05.2006. u 17:43 sati.