Nije ni došla već nas je isterorisala. Sa svojom polu-ofarbano-polu-sedom-kosom već je počela smarati. Kad se ispričala sa svima, ušla je kod mene u sobu i onako obazrivo me počela maziti. Mazila me otprilike kao što petogodišnje dete mazi mače - jadno mače samo oči što mu ne ispadnu. A onda me počela udarati po glavi, a ono sve zvoni, a jebiga kad je šuplja. "Gde si ti, unuče moje!". Bilo gde samo ne kraj tebe. I tu kao šta ima, kako u školi, jel deca slušaju i zašto sam se ponovo ošišao i bla, bla, bla, bla, blaaaaaaaaaaa, bla...
E, posle mene je na red došao deda. "Zašto Jovo nisi se presvukao?" A dedu baš briga kako izgleda. Ipak, ne vija on druge babe već ide po bašti i kulira ispod nekog drveta. "Pa presvuci tu košulju, Bog te ubijo! Pa kakve su ti to hlače? Pa šta će ljudi pomisliti kad te vide? Ooooooooooo, Jovo, crni Jovo!!" I tako u nedogled.
Zabavno, zar ne?
Nastavak sledi...
Post je objavljen 17.05.2006. u 14:06 sati.