Gledam ja Vijesti i vele tamo da će, poput Osnovne, biti obavezna i Srednja škola. Jer navodno, više od polovice stanovništva ima samo osnovnu školu, i zabrinjava pad upisa u srednje škole u nekim sredinama. Mogu misliti na koje se to sredine odnosi! Ovako, kao što rekoh puno puta, ja sam došla od preko prije 14 godina. Tamo gdje sam živjela, svi, ali baš svi su išli u srednju školu. Ne znam nikoga tko nije išao ili u gimnaziju, ili ekonomsku, strojarsku ili neku od strukovnih škola. Blizu su nam bili i fakulteti. Da li u Novom Sadu ili Beogradu. Kako je sad tamo , ne znam i ne zanima me, možda je onda bilo tako jer se imalo love za autobus.Tako.
Sama ideja da odličan učenik ne ide u srednju školu mi nije padala na pamet. Da se razumijemo, i moji roditelji imaju samo osnovnu školu, ali oni su rođeni pedesetih, u kraju gdje medvjed nosi poštu, mama je bila jedina djevojčica u razredu, itd. Kad velim da mi je bilo nezamislivo, htjedoh reći da mislim na 21. stoljeće, i na manje-više urbane sredine, gradiće, sela oko njih itd. Ja sam živjela na selu. Svaki dan sam išla busom u Srednju ekonomsku. Kad smo došli ovdje, malo po malo, ono kroz priču, skužila sam da samo nekoliko djece iz pojedinih mjesta ide u srednju. Bez obzira na ocjene. U okolici grada gdje živim, ima desetak sela, udaljenost od 3 do 8 km, i svaki dan djeca idu BICIKLOM u Srednju. Dok su išli u Osnovnu, bio je osiguran besplatan prijevoz. U Srednjoj, e snađi se druže! Svaki dan su prolazili pored moje kuće. Sad živim blizu centra, pa ih više ne viđam, ali ta djeca i dalje idu 7-8 km biciklima svaki dan. Zamislite vrućine, vjetar, kišu, mraz, snijeg, poledicu. Ta jadna djeca voze sa kišobranima, nogavice su im potpuno mokre, ustvari, mokre su im rifle do polovice butina. Neki nemaju kišobrane, kiša često iznenadi, vjetar šiba kroz ravnicu, mokra kosa im se slijepila uz lice, mokre jakne, ruksaci. Svako malo naiđe šleper ili neki specijalac, pa ih namjerno zaprska. Znalo je biti i prometnih nezgoda. Ponekad ih obiđe auto iz čijeg gepeka viri bicikl. Netko od njihovih suputnika-sapatnika je ovaj put imao sreće, sreo ga je susjed ili je došao netko od njegovih sa autom. Kad je veliki snijeg i dvocifreno ispod ništice, onda ih nisam viđala. Ide ih po nekoliko u autu, ili plate autobus. Neki stopiraju, dobar dio puta pređu pješice, kasne na nastavu. Bicikli se ostavljaju stotinjak metara od škole u jednom dvorištu. Ponekad dođu poslije nastave, i bez obzira na lokot, umjesto svog montića nađu stari krš sa probušenom gumom. Ili ne nađu ništa. Neki dobiju ni krivi ni dužni još i batine doma. Treba se kupiti novi bicikl i par dana plaćati autobus. Ovi novi bicikli često nemaju ugrađena svjetla, pa ih još i policija sačekuje i hvata (nek hvataju bolje petog ortaka!). Jedna cura je išla samnom ovdje u razred. Kaže da imaju sreće jer su "blizu". "Šta da sam 20 km od grada ? Ni ne bih išla u srednju!" Cura je završila školu, radi kao tajnica u jednoj firmi, da je bila iz nekog udaljenog mjesta, sad bi brala duhan i čekala od muža da joj da za uloške. Oni su bili blizu, pa su išli bajkom. A oni iz udaljenih mjesta ? Mnogi ne idu. Zašto ne idu?
Ako uzmemo u obzir da su ovdje plaće prosjek 1700 kuna, da se moraju platiti režije, jedva uspije ostati 400 kuna i više, za mjesečnu kartu. A ako imamo dvoje djece, ili čak troje ?Ako tata ostane bez posla, onda nema škole. A mnogi ostaju bez posla. Posla nema. Odlaze mladi ljudi. U Zagreb, Osijek. Novi hit je Rijeka i Zadar. Oni koji rade trpe takve gluposti i poniženja, ali su sretni što ipak imaju posao. Ako se i uspije skupiti za mjesečnu kartu, onda se upisuje škola nakon koje možeš odmah raditi. Rijetki studiraju.Nema se za faks; knjige, stan, hranu, prijevoz.... Nismo ni mi imali. Evo me ovdje i tipkam, vraćam se u siječnju na posao i grozno mi je tamo, nisam zaposlena u struci, i strijepim hoće li me pozvati nakon porodiljnog. Nekad je gimnazija bila elitna škola. Onda je došlo vrijeme kad su u gimnaziju išli oni koji nisu mogli ništa drugo upisati. U Osnovnoj školi trojkaši, ispod časti ići za zidara, pa ajmo u gimnaziju. Roditelji od tog djeteta su sa ponosom pričali kako imaju gimnazijalca, a svi drugi su ih slušali sa sažaljenjem, jer više nije ono doba kad možeš sa gimnazijom naći nekakav posao. Osim ako nemaš tešku štelu. Čula sam da se to sad mijenja. Opet gimnaziju upisuju dobri i najbolji, opet se vraća taj neki elitizam, ali desetak godina nije bilo tako. Danas, mahom su to djeca doktora, profesora i sl. Ima se za faks. A onaj ostatak koji uopće ne ide u srednju, za njih naš ministar ima plan. Nemam ništa protiv čovjeka, povremeno ga vidim na Dnevniku, ne idem u školu, djeca su mi još mala, ne znam ništa o današnjem školstvu. On kaže da će za tu djecu, koja završe samo Osnovnu, raditi promotivne akcije, ili što već, da se poveća broj upisa, i to u gimnaziju ! Jer imamo premalo visoko obrazovanog stanovništva, a oni koji završe gimnaziju, odlaze na faks!!!
Pa čovječe, gdje ti živiš? Ovo je Slavonija! Dolaze iz Sudova ljudima plijeniti svinje i piliće zbog dugova, cvika se struja ljudima, ljudi žive od mlijeka za koje ne dobiju novac, hadezeovci su sjebali sve što se sjebati može. Kupovinom mandata i muljažom dolaze do stolica gradonačelnika i sličnog, zbog ovakvog Izbornog zakona. Kako će to dijete upisati gimnaziju, kad mama u trgovini u bilježnicu upisuje prašak, vegetu, šećer, a i germu, pa peče domaći kruh jer imaju žito u depozitu. Daleko smo mi od Zagreba. Sad će me netko oprati jer spominjem Zagreb, i reći da oni plaćaju prirez. Baš me briga. Treba vidjeti kako se živi u bivšoj ratnoj zoni. Ovo me jednostavno razljutilo. Veli jedan dečko na TV-u jučer, kako je morao napustiti školu jer nije imao od čega platiti olovke za tehničko crtanje. To je sirova realnost i svakodnevica slavonskih sela. A kad sam bila u rodilištu!!! Samnom u sobi je bila ženska sa faksom, ja sa srednjom i kojim tečajem za komp, i dvije od 15 godina. Samo Osnovna škola, udaja i odmah dijete. Pa i same su djeca. Kaže jedna da je nakon osmog razreda otišla živjeti kod dečka, nisu se vjenčali, on radi sa zidarima, ... veli joj ova cimerica (sa faksom) da kako joj je mama tako što mogla dopustiti. Pa i mama je tako napravila , udala se za tatu sa 16, još se nisu vjenčali,.....I sad da takva cura upiše gimnaziju ! Gimnaziju?! Pa pitanje da li je imala paket novih gaća kad je odlazila od svojih. Gimnaziju! One jadnice koje se ne udaju, prisiljene su raditi u birtijetinama, a radit u birtiji u slavonskom selu, nije isto kao u Istri. Ovdje se smatra da ženska, bila to ili ne, samim tim što konobari u seoskoj birtiji, automatski se proglasila za kurvu. Ili idu u nadnice, preko Zavoda u Njemačku brati šparoge, ... Gdje su novci za novu odjeću, knjige, pribor, ionako su njihovi jedva mogli platiti knjige u Osnovnoj, a za neke razrede su i po 600-700 kuna. Moram stati, pišem preduge postove. Kaže ministar da bi trebala djeca upisivati gimnaziju! I šta da rade sa njom u Gornjem Predrijevu ili Hum Varoši? Jedino mogu kupiti varganje, ali ni njih nema cijele godine.
Posla, posla, odjebite sa pričama, prepucavanjima, izbornim muljažama, dajte nam posla! Nikoga ne zanimaju vaše gluposti, daj nešto konkretno! Ako roditelji rade, ako se plaća mlijeko, onda ima novaca za autobus. Ili su oni gore upoznati sa tim problemom, pa su osigurali toj djeci besplatan prijevoz? A šta znaš, možda i jesu. Daobogdabogda. Možda jedna Slavonka samo bezveze mlati jezikom i čudi se našim političarima. Vozdra
Post je objavljen 17.05.2006. u 13:22 sati.