Marketing
Već je dvije godine kako .....
Javlja mi Tom da je pronašao nešto vrlo zanimljivo i da bi meni to bilo super. Veli: 'Možeš otvoriti svoju web-stranicu. To je nekaj novoga. Super stvar. Ti puno pišeš o gou, o radu s djecom, osvrti i to. Sve to bi mogel tu pisati.' U to vrijeme sam slagao svaki tjedan elektronski Go-tjednik. Slao sam to e-mailom na više od stotine adresa. Dobivali su to oni, koji po mom sudu, mogu imati zanimanja za te materijale. Bio sam kao spamer. Slao sam svaki ponedjeljak po 10 do 20 stranica materijala u wordu.
Sada mi Tom govori o web-stranici. Kaže da se to zove blog i da mogu to odmah otvoriti.
Pitam ja: 'Jel to kaj košta?'
'Ma kakvo koštanje. Samo radi i to je to.', će Tom.
On je već otvorio svoj blog i imao nešto napisano. Prvi post je stavio 14. 05. 2004., par dana prije nego mi je to javio. Govori mi o dečkima koji su se prihvatili toga posla i da je to super.
Prihvatih se odmah registracije. Otvorio sam stranicu. Adresu bloga mi je poslao Tom. Bilo je to http://blog.hr . Nađem link za registraciju i krenem. Pišem što se traži. Izmislio sam korisničko ime, lozinku i napisao svoj e-mail. U novom prozoru me traži naziv bloga. Sada sam već u nedoumici. Pa napisao sam korisničko ime. Kaj je sada ovo? Kada mi što nije jasno, ja se blokiram i razmišljam, što bi to bilo. Na kraju nešto sam uradio i evo me. Imam blog. Tak, to je to.
Pokušavam drugi puta otvoriti tak svoj blog, ali figu. Traži me korisničko ime, a ja neznam, koje je to, jel i ranije nisam razlikovao naziv i korisničko ime. Nisam im znao funkciju. Trudim se, ali ništa. Sada već vidim da neznam što tu napisati, a izgleda da sam zaboravio korisničko ime. Mislio sam da sam s imenom bloga pregazio korisničko ime. Svašta mi se mota po glavi i zaključujem da sam obična budala i da za mene ovo nije. Moj blog ostao je nedostupan meni. Valjda je još i danas negdje na dnu hrpe blogova. Imam blog kojega ustvari nemam.
Napuštam to nastojanje.
Drugi dan me ipak nekaj kopka. Ako sam ja već toliko malodušan, kaj je sa svima onima koji bi mogli ovim putem čuti o gou i naučiti meni ovu divnu igru? Nemam moralnog i duhovnog prava odustati. I krećem ponovo kreirati novi svoj blog. Pišem sve što radim, da bi se kasnije snašao. Imam već neko iskustvo. Otvorio sam blog 'Go-misaona igra'. Čitko sam zapisao korisničko ime i lozinku. Sad bi to moralo raditi. I radilo je!!!
Uradio sam svoj prvi valjani post. Bio je to tekst o gou. Prvo upoznavanje blogovlja s meni prekrasnom igrom go. Bilo je to 18. 05. 2004. Postao sam bloger prije dvije godine na sutrašnji dan. Odlučio sam se predstaviti na blogu sa bl. Muradenu. Ono bl. znači bloger, a Muradenu je izgovor moga imena Mladen u Japanaca. To činim kao hvalu igračima goa Japana, koji su najzaslužniji za širenje goa svijetom u novije doba. Kako, sam često ostavljao kasnije komentare na blogu 'Tebe tražim', bilo je mišljenja, da je to predstavljanje kao blaženi Muradenu.
Još godinu dana sam uporedno radio Go-tjednik i blog 'Go-misaona igra' Veliki dio materijala sam nakon objave na blogu kopirao u tjednik. Nakon godinu dana takovog uporednog rada prekidam uređivati i slati tjednik. Mislim si, da je nekako dobro prekinuti bombardirati ljude materijalima. Znam da mnogi nisu čitali, pa im je to samo zatrpavalo poštanski e-sandučić. Vidio sam da ima čitatelja, a dugo sam u tjedniku i objavljivao adresu bloga. Tko je htio, već se prebacio.
Blog je već stasao. Stekao sam nove prijatelje. Inače sam čovjek kojega možete metnuti na neko mjesto i kada se vratite tu ga nađete. Sada sam se našao u živom okruženju ljudi raznih zanimacija. Komuniciram komentarima. Prilazim ljudima izravno. Do sada sam uvijek bio unutar određenih tema. Družio se s ljudima uz go ili poslovno na poslu. Čak sam se i oženio zahvaljujući prijatelju koji je igrao go, prijateljicom njegove žene. Odživio sam takav 27 bračnih godina, gdje me takovog čudnog na kraju i ostavila. Shvatio sam da ženama ne treba čovjek koji samo radi, ima svoja zanimanja, skrbi, daje sigurnost. Treba tu i nešto više, što ja očito neznam. Na blogu sam sada ovako slobodan naišao na slobodne ljude. Meni je to novo okruženje. Stekao sam drage prijatelje i prijateljice. Pomalo neiskusan, mada sa prek 60 godina osobne povjesti, činim ponešto, povremeno, što se možda tako i ne čini. Čovjek ovdje otvorene duše prilazi drugima. Ne rade to svi, ali ja to tako. Vau. I ostadoh otvoren i dalje. Znao sam se ispričavati, da sam kao emotivna bomba. Bože moj, zar tek sada počinjem otvoren duhovni život? I sve to od bloga.
Sutra mi je, eto, dvije godine mog blogerskog života. Drugi mi je blogorođendan. Ujedno je to drugi rođendan bloga 'Go-misaona igra'. Na ovom blogu 'Pri Mladenu' sam osam mjeseci i to točno. Oba bloga sam pokrenuo 18. dana u mjesecu.
Dragi prijatelji, uz sutrašnji rođendan na svom prvom blogu 'Go-misaon igra' sve vas pozdravlja i voli vaš Mladen ili bl. Muradenu 
Post je objavljen 17.05.2006. u 12:27 sati.