Marketing
KUHINJA NA MOJ NAČIN
Obožavam kuhati. Osim kad moram. Ili kad to znači sjeckanje luka i povrća između titlova i kartica, a često je to to, jer često radim doma. Osim što dobro kuham (majke mi, ljudi kažu!
), radim to i iznimno brzo, pa se onda podrazumijeva da ću, od nas dvoje umornih i gladnih, ja biti ta koja će od tri stvari u frižideru maštovito napraviti jednu, i to finu. Nažalost, obično mi uspije, pa si onda nekako odredim i sutrašnju sudbinu. Nije da moram. Ali jesti moram. A od pizza, tjestenina i lazanja te rafiniranih miješanih salata s piletinom što se nude na letcima s besplatnom dostavom lagano mi je zlo, pri samoj pomisli: na faksu sam ih toliko pojela da sam vjerojatno sama zaslužna što one neke što prije nisu imale adresu na letku (nego samo broj telefona) sad imaju i vanjsku terasu!
Dok sam živjela doma, nisu mi dali da se previše motam oko štednjaka. Godinama se prepričavala kako mi je mama ostavila da 'okrenem' polugotovo meso, a ja stručno procijenila da to treba malo bolje 'ufrigati' pa umalo zapalila kuhinju. Meso nisam umalo zapalila, nego skroz. Već sam tada pokazivala sklonost eksperimentiranju: ono, najprije kupim nešto zato što mi se sviđa kako miriši ili izgleda, pa onda smišljam što ću s tim (piletina s mangom nikad mi nije sjela iako volim kombinaciju voća i mesa, ali još uporno kupujem mango u nadi da ću ga s nečim iskombinirati). Za života u studentskom domu bilo je malo nezgodno (znate, ono, previše papira, sve u jednoj prostoriji, a kombinaciju odjeće, parfema i dinstanog luka da i ne spominjem), ali kad sam se dokopala autonomije prave kuhinje i štednjaka, umijeće je uzelo maha. Skužiš brzo što s čim ide, a što ne ide (katkad na teži način), što se više, a što manje kuha, i skužiš pravo značenje onoga što ti mama kaže kad je pitaš koliko se to i to kuha, a ona kaže: Dok ne bude gotovo!
Zato baš ne volim peći kolače: ne dopuštaju toliko kreativne slobode. Ako piše 5 jaja, a ti ih u frižderu imaš 4, onda moraš otići i kupiti peto. A ako hoćeš napraviti kajganu od 5 jaja, a imaš 4, za povećanje količine fino će poslužiti malo mlijeka i šampinjoni. Negdje sam pročitala da i s kolačima možeš i te kako eksperimentirati, ali nou tenks. Ionako nisam neki sweet tooth, a ako počnem, pa mi dobro krene, morat ću još i desert spravljati. Radije ću se okušati u sushiju. Javim vam kako je bilo.
Gomilu ideja i kombinacija dobila sam, nećete vjerovati i kroz svoj posao. Baš to volim: jedan dan prevodim kompoziciju traktora (i molim Boga da nitko po mome prijevodu taj traktor ne pokuša sastaviti), a drugi dan male tajne velikih kuhara. E ovo drugo mi se posebno svidjelo - tu nije bilo bojazni da ću svojim prijevodom nekome upropastiti jelo. Svoje barem nisam. Uz neke od televizijskih kuhara počela sam obraćati pozornost na egzotične začine, primijenila metode kuhanja povrća koje se potom zapeče (pa je hrskavo izvana, a mekano iznutra), a wok zauzima posvećeno mjesto u mojoj kuhinji.
Osim u svakodnevnom životu praktičnih stvari, naučila sam i neke za struku praktične, pa ću ih podijeliti s vama. Recimo, pretpostavljam da vas većina zna što je đumbir, ali sigurno ne znate da u Super Konzumu na ploči iznad te gomoljaste delicije piše ginger. (mislite da bi sljedeći put trebala u nabavku sa spužvom i kredom?) Jasno mi je da yuzu nema svoj ekvivalent, ali ginger ima.
Slijede glosari prebogati sastojcima i metodama, a što se recepata tiče, moja je prva postaja Coolinarika, ali sigurna sam da ćete i među ovima koji slijede naći zgodne ideje. Bon appetit!
Sjajno i pregledno
Hrvatski glosar i recepti
Još malo hrvatskog i puno recepata
Hrvatski, latinski, engleski i njemački
Začini
Sve o siru
NEVEZANI APDEJT:
Razmišljala sam, a isto tako par puta na Bablovom blogu navela da kako mi se čini da nema smisla opcija komentari on/off, jer komentare doživljavam kao integralni dio teksta bloga, kao jednu od osnovnih karakteristika ove forme koja je work-in-progress i koja je otvorena stalnom uređivanju autora i komentatora, te editiranju u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, i stoga ih ne želim skrivati, odnosno odvajati od primarnog posta. Čini mi se da su avatari (koji se vide samo u opciji komentari off ili kad otvorite boks za komentiranje, što vas vodi ustvari do istog prozora) unijeli male promjene u moju percepciju i samu formu bloga, a komentari više zadobili oblik odvojena foruma. I sad ih eksperimentalno ukidam, dok ne upoznam avatarsko društvo i razmislim o implikacijama blogoforuma.
Post je objavljen 17.05.2006. u 09:23 sati.