Američka udruga MPA (Music Publisher's Association) je pobijedila u višemjesečnoj bitci. Da pojasnim... većina današnjih "garažnih" glazbenika jednostavno nema novaca za kupiti notne knjige svojih omiljenih izvođača, pa su godinama ovisili o raznim stranicama koje su služile za razmjenjivanje takvih materijala preko Interneta. Do nedavno, sve su takve stranice bile legalne, jer su većina tih dokumenata (notni zapisi) bili "skidani" po sluhu samih glazbenika, te najčešće nisu bili ni slični "službenim" knjigama sa notama i tablaturama koje se nalaze u dućanima.
U apsurdnoj izjavi, MPA tvrdi da se na ovu borbu odlučila jer smatra da brojna eminentna imena glazbenog mainstreama gube novac zbog smanjene kupovine tih službenih "pjesmarica", te kako bi "nova i uzbudljiva glazba bila stvarana za buduće generacije.".
Što to ustvari znači?
Neki izvođač, poput Rolling Stonesa na primjer, prodaje prava nekoj izdavačkoj kući da izdaje njihovu službenu "pjesmaricu". Njih se uopće ne tiče način na koji će ta "pjesmarica" biti napisana (sami glazbenici gotovo nikada nemaju utjecaja u ovom segmentu), kako će biti distribuirana, te prodavana. To ih se ne tiče jer su oni već unaprijed dobili svoje novce.
Također, nema, naglašavam, NEMA, muzičara koji je naučio svirati svoj instrument a da više od 50% vremena nije učio svirati skladbe svojih uzora. To znači da se ovim potezom upravo to pokušava zaustaviti, jer malo koji muzičar ima novaca za kupovati desetke notnih knjiga.
Sada stranice poput My Songbooka, na svojim stranicama imaju samo objašnjenje kako svaka interpretacija glazbenih dijela nekog autora, čak rađena "po uhu", je ilegalna, te sada jedino smiju objavljivati dokumente glazbenih dijela koje su komponirali sami autori tih istih dokumenata.
Ovaj potez je rezultirao općim revoltom glazbenika diljem svijeta, te su se počele otvarati stranice sa domenom država gdje je općenito legalno piratstvo, poput Rusije ili Brazila.
Naravno, prvi poznati glazbenici (Coldplay, the Darkness itd...) koji su dali izjave za medije su podržali inicijativu MPA-e, štiteći tako svoj (minimalan) profit.
No najvjerojatnije nisu ni računali da će se sada razviti samo bolji sustav razmjene dokumenata, kao i nakon slučaja MP3-a i Napstera, te da će ugled takvih grupa biti ozbiljno biti poljuljan, baš kao i u sudskom sporu Napstera i rock grupe Metallica.
Post je objavljen 17.05.2006. u 11:00 sati.