Nakon dvije poruke kojima si me htio zbuniti i na trenutak si i uspio, ali prokužila sam te, NAZVAO SI ME.
Da, htjela sam te čuti, htjela sam čuti tvoj glas. Ali nisam željela čuti onu jednu rečenicu, možda si ju i nesvjesno rekao, a možda i namjerno. Mjesecima ništa ne spominješ o tome i onda odjednom. A tako sam se nadala da od toga neće biti ništa. Pokušala sam se pomiriti s tim, ali jednostavno ne mogu. Toliko te volim da si ne mogu priznati da nećeš biti samo moj. Nije bi dovoljno samo tvoje prijateljstvo, cijeli si mi potreban. Zašto bi sada suze lile?
Post je objavljen 17.05.2006. u 10:31 sati.