Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/novogradiscanin

Marketing

Cvjetna kuća

Da ne bi bilo „kuća cvijeća“ što bi pobuđivalo možda neke druge asocijacije, evo krajičkom oka pogledajte na bakinu kuću, gdje s puno razloga često dolazimo. Baka Kata je zapravo odgojila moju suprugu čiji roditelji su radili u inozemstvu i zarađivali ušteđevinu da bi si mogli izgraditi svoju kuću i u njoj brinuti o troje dječice. Oduvijek su u tu kuću rado svraćali dobronamjernici, jer i dido je, prema pričama, bio ljudina i veseljak, pa se često znalo i zapjevati, i prije svega pomoći jedni drugima, oko radova u polju, dovoza drva iz šume i slično. Netko bi rekao siromašan svijet, a zapravo se grdno vara, jer gledajući i stare fotografije, vidi se da njima smijeha i radosti nije nedostajalo, a niti zajedništva i poštovanja vjere, običaja i rodbine. Pomislim na rodbinu „s moje strane“. Kakva su sad to vremena došla, kad se niti sa najbližom rodbinom ne želimo čuti iako su nam telefoni pod nosom? Zašto uvijek želja za dijeljenjem savjeta, a „ni pod razno“ razmišljanje da bi se možda mogli pomagati u nekim kriznim situacijama kojih nažalost ima zbog besparice. S moje strane rodbine, očev tata je bio veseljak i osobenjak koji nije uživao razumijevanje okoline. Bio je netipičan šokac koji je vidio svijeta i puno zaradio, bećar kojeg su nervirale mlakonje. Često bi ih „sve poslao u materinu“ i proveo noć u birtiji. Mamin tata je bio radišan brižan otac mnogobrojne obitelji ( desetoro djece) koji je bio ratni invalid još iz Prvog svjetskog rata. Bake ko' bake, vrijedne mršave ženice kojima su se sve žile na rukama vidjele, ne od dobra nego od silnog rada u polju i u kući. Mi djeca pamtimo besparicu i „vječiti rat“ kad treba platiti mjesečnu kartu za vlak, kupiti nešto odjeće. Nema se, a mora biti, onda svađe, natezanja, „ti si kriv, on je kriv“. Kad smo bili djeca mislilo sam da ćemo se unutar rodbine voljeti i poštivati i kad odrastemo, baš zbog toga što nismo odrasli u izobilju. Tragovima naših zajedničkih sjećanja idem sam i gledam kako sve nestaje i zauvijek se mijenja. Gledajući kuću suprugine bake žalujem za djetinjstvom i sestrama.

Post je objavljen 17.05.2006. u 09:56 sati.