Plantagona priđe Lehiju, nježno ga poljubi u usta i prošapće: - Dragi viteže, ja bih tako rado doznala tvoje porijeklo, a nemam mača niti poznajem Eliju Sejana. Slušam!
- Lijepa metoda, moram ti priznati, Plantagono, no nema se tu šta puno pričati.
- Pričaj koliko ima - kaže nježnim glasom Plantagona!
- Nisu svi Judejci Židovi, kako to naivno misle Rimljani. Sta r osjedioci (ubaćeno r po preporuci Švabice koja uvijek najpažljivije ćita zgode i nezgode našeg junaka lehija op.ur.)Judeje, Samarijanci i Galilejci, oduvijek su živjeli u svojoj postojbini. Imali su svoje bogove, svoje kraljeve koji su vodili ratove u ime naroda, a onda su s juga došli Abrahamovi potomci, koji su stotine godina bili u egipatskom ropstvu. Nešto je naroda izginulo od mača, ostali se srodiše sa došljacima. U Samariji je oduvijek bio metež od naroda i mnoštvo bogova kojima se narod klanjao.
- Pitala sam te, viteže, da mi o sebi govoriš, a ne o Galilejcima, Samarijancima i starim kraljevima!
- Dobro, Plantagono, slušaj! Uz rijeku Jordan uvijek se dobro živjelo. Cijela njezina desna obala je raj na zemlji, dok je druga strana pustinjska, no i tako ima oaza. Moj pokojni otac Lemuel vuče porijeklo iz velike doline Dahaze, a to je daleko preko Libanonskog gorja, u blizini Ura Kaldejskog. To je kraj u kojem je nekada davno živio Job kojeg je Satana optužio pred Bogom, a ovaj je zbog toga morao mnogo pretrpjeti. Lemuel je u mladim danima mnogo putovao i trgovao. Prikupivši dovoljno blaga nastanio se u bogatoj dolini pored starog karavanskog puta za Jeruzalem. Taj put većim dijelom ide uz rijeku Jordan, a od gore Tabor skreće prema Damasku sirijskom. Majka mi je iz zemlje Midijan, kamo je doselio njezin otac Kaldejac, zazivač duhova, mag, ili kako bi Rimljani rekli, astrolog. Majka Hamat je kći egipatske princeze, jedne od malih kraljica koju je faraon poklonio kralju Sirije, tako da sam egipatsko-sirijsko-kaldejskog porijekla. Moja krv je izmiješana.
- Pa kako onda ne vjeruješ u više bogova? Vjeruješ samo u jednog jedinog Boga Abrahamovog, koji je Bog onih koji su potisnuli stare narode.
- Ljepotice moja, kako si ti plitke pameti. Jedan jedini Bog je više nego dovoljan. Kada dođu nevolje nemaš muke oko božanstava, samo stisneš zube, trpiš i čekaš da se tvoj Bog udobrovolji i nevolja te prestane satirati. Zamisli, Plantagono, da imaš cijelo jato bogova i da se svi odjednom na tebe naljute. Koliko bi vremena trebalo proći da se stiša sva njihova srdžba? Grci su govorili kako je Zeus znao išibati bogove i boginje, pa bi se oni razletjeli širom Grčke noseći ljudima nevolje; kao da si otvorio "Pandorinu kutiju" iz koje su izašli svi vjetrovi donoseći nevolje.
- Lehi Manuele, ti mene obmanjuješ i na šalu okrećeš vrlo ozbiljne stvari!
- Ni govora, Plantagono, ja samo želim da mi jedan jedini Bog podari sreću i pobjedu. Uvijek je lakše zahvaliti jednome nego mnogima.
- A tvoje čarobno kamenje?
- I to si čula!
Post je objavljen 17.05.2006. u 01:19 sati.