Crne košulje, ni zelene, ni plave, niti bilo koje druge boje i oblika nisu nikada imale ništa sa Ustaštvom. Ustaštvo je istoznačnica s borbom za nezavisnost Hrvatskog naroda, bez obzira na način borbe i izbor saveznika pri postizanju tog cilja. Jesu li borci pritom u ovakvim ili onakvim košuljama, ili su bez njih posve je bezznačno.
To pokazuje primjer Crne Legije. Legendarna Ustaška postrojba u vrijeme NDH nije dobila taj naziv jer bi možda pridavala neko posebno značenje crnoj boji, nego iz mnogo jednostavnijeg razloga. U ljeto i jesen 1941. došle su u Sarajevo stotine mladih Hrvata, tražeći sklonište od krvoločnih srpskih četnika, koji su zapalili njihova stoljetna Ognjišta i poklali im obitelji. Ti mladići nisu tražili ni kruha ni odjeće; tražili su oružje s gorućom željom da se vrate u Istočnu Bosnu. Dočekao ih je njihov budući zapovijednik Jure Francetić, koji ih je nahranio i počeo tražiti prikladne odore za te borce. No, vladala je oskudica bilo kakvog materijala. U potrazi za njim, naišao je Francetić na velike zalike crnog sukna, što su ga pravoslavni popovi ostavili u samostanu prije bijega u srbiju. Od tog sukna izrađene su odore i tako su se odjenuli ovi mladi Ustaški vojnici, prvotno iz Istočne Bosne, da bi im se potom pridružile stotine mladića iz ostalih dijelova Hrvatske, pogotovo iz Hercegovine.
I tako je nastala Crna Legija.
----------------------------------------------------------------------------------------
Post je objavljen 16.05.2006. u 20:20 sati.