nije mi jasno kako žene mogu toliko plakati?
nađu najmanji razlog,
koji se ponekad ne može nazvati razlogom,
onda malo izdramatiziraju,
preuveličaju
i
počnu s predstavom..
suza suzu stiže.
kao da se natječu koja će više maramica potrošit.
strašno.
ajd pms.
to je opravdano.
danas su "mace" iz razreda imale svoju predstavu.
profesorica je držala govor
(koji drži svim generacijama - isti.)
a one su cmizdrile.
sve do jedne!
sve osim mene i još jedne cure.
cure koja nije prije 2 dana ogovarala sve tu
da bi sad, kao plakala za njima.
nju volim.
i ona voli mene.
dogovorile smo se za jednu pijanu noć.
ako me razumijete.
profa nas gleda.
meni bed što ne plačem.
jebemu,
to je kuja,
još će mi ocjenu spustit!?
sjeti se nečeg tužnog.
sjeti se nečeg tužnog.
jebemu,
SJETI SE NEČEG TUŽNOG!!!
e,
tu me uhvatio smijeh.
koji neugodnjak.
bolje da sam prdnula.
sjetila sam se sve love koju sam bacila
ovih godina na rođendanske poklone
tim..
tim..
ajd, kolegicama iz razreda.
oči su mi se zacrvenile.
sjetila sam se kutije pljugi
koju sam ostavila na kavi mal prije tog sata.
sjetila sam se da mi mama nije htjela kupit sintisajzer
kad sam bila (pre) mala (za njega).
sjetila sam se i kornjače koja mi je pobjegla,
za koju sam misla da je prokopala
tunel do kine.
a susjed mi je reko da tamo jedu kornjače.
kako sam plakala.
na kraju sam skontala da
u kini jedu pse.
bilo mi je lakše.
dok mi pas nije nestao.
onda mi je mama rekla da je to samo film.
da u kini ne jedu pse.
e, tada sam si kupila pile na putu do škole.
jedna ih je baka prodavala pred ribarnicom.
učitelj mi ga je uzeo i zvao mamu.
kako sam plakala.
kupila sam ga lovom za jauznu.
taj dan nisam ništa jela.
kupila sam si pile.
i oni su mi ga uzeli.
nikad nisam saznala što je bilo s njim.
mama mi je obećala da ga nije poslala u kinu.
bilo mi je lakše.
onda sam htjela imat hobotnicu,
al sam vidjela u crtiću da ona voli škakljat malu djecu.
a ja ne volim kad me škakljaju.
pa sam odustala od te ideje.
mama je bila sretna.
i tata.
brat nije.
onda mi je tata napravio kućicu za ptice.
al nije htio stavit zamku.
ja nisam shvaćala bit tiga da ih hranim,
a ne mogu se igrat s njima.
napravila sam si garažu za autiće od nje.
njih nisam morala hranit,
a mogla sam se igrat s njima.
tata je napravio novu kućicu,
a mama mi je kupila barbie kuću.
bila je roza.
bila je to veća garaža.
bila sam sretna.
zvono.
jebemu, nisam plakala.
sišla sam dolje zapalit.
upaljač nije sudjelovao.
ove su još plakale,
bilo mi je neugodno tražit od njih.
uzela sam od frajera iz susjednog razreda.
"koji je njima?"
"šta ja znam.. plaču jer se više neće vidjet."
"a sutra? a četvrtak i petak? mislim, u petak je norijada.."
"šta mene pitaš, kak da ja znam?"
"pa ista si vrsta!" puko se smijat.
meni nije bilo smiješno.
"ne vrijeđaj" rekla sam i ošla.
osto mi je upaljač.
dat ću mu sutra.
stala sam kod susjeda, nisam htjela s cmizdravicama.
popušila sam i ošla u kantinu po čips i pepsi.
još na stepenicama sam čula buku u razredu.
do prije 5 min. su plakale jedna za drugom,
a sad se kolju.
mirno sam sjela.
"hoće ko kartat?"
"jesi ti normalna?? one bi žute ruže, a ti bi se kartala?!"
"pa čini mi se zanimljivo, zašt ne?"
kontam da nisu mogle vjerovat da sam to rekla.
"ajmo glasat!"
na večeri ćemo imati žute ruže.
a ni ne volim ih.
mislim, boli me kurac.
ja bi i govno pojela njima u inat.
opet sa pitala:
"jel dijelim ili...?"
"jebi se." rekla je jedna.
"budem kasnije" rekla sam s podsmjehom i počela dijeliti.
znala sam da će igrati,
jer su znale da ću napravit još koju pizdariju
ak mi bude dosadno.
nisam pobjedila.
ne u kartama.
al žute ruže su slađa pobjeda.
da im kažem da je žuta u modi?
neću, dovoljno je i ovo.
jedva čekam večeru.
sutra ću svakoj kupit po jednu ružu.
žutu ružu.
Post je objavljen 16.05.2006. u 20:13 sati.