Već neka dva mjeseca ja imam novo društvo. Otkako se Sara odmaknula od mene dok sam joj ja pokušavala pomoći ništa više nije isto.
Imam novo društvo i cure su stvarno super, zajebavaju se, luduju i td. Ali ja imam osječaj kao da me one nekako ne prihvačaju. Nas trenutno ima petero u društvu i njih dvije su nekako, ne znam ali imam takav osječaj, i jedna od te dvije cure je Karla, moja najbolja frendica još od 1 razreda osnovne. I ona kao da se pokušava odmaknut od mene a meni to nije baš lako.
Daj si zamislite da se vaša najbolja frendica pokušava odmaknut od vas, i to družite se već 8-9 godina, mislim da ni vama nebi bilo svejedno. Nekako mi to teško pada, al sve više i više imam osječaj kao da se ona pokušava odmaknut od mene, a ja pokušavam shvatit koji je razlog jer ne razumijem kako to netko može napravit. Imam osječaj kao da sam neki priljepak uz njih. I nikako mi neide u glavu, zašto je to tako?! Mislim ako imaju nešto protiv mene neka mi to kažu ili ako im nešto smeta na meni. Jer ako nešto mrzim to je neiskrenost i ogovaranje. Ali kad sam s Karlom i Josipom osječam se kao da ne spadam među njih. I uvijek se njih dvije dogovaraju bez mene. Jednom se dogodilo da smo se Karla, Josipa i ja dogovorile da čemo ić na kavu poslije škole da bi na kraju ispalo da su se njih dvije bez mene dogovorile da čemo ič s Josipom kupovat hlače. Ja sam se veselila toj kavi. Na kraju njih dvije su otišle kupit hlače a ja sam srela Saru i na kraju sam s njom otišla na kavu. Nije mene pogodilo to što su se dogovorile bez mene nego to što sam se osječala kao da su me zaboravile, kao da su me jednostavno izbacile i kao da me smatraju beskorisnom,ne znam točno ali ni nemogu opisat taj osječaj riječima. Dok recimo dok su tu Ana i Ivana sve je u redu njih dvije uvijek i mene pitaju što mislim. Ali uz to dosta sam se zbližila sa Anom. Zapravo mislim da me Karla više ne smatra kao najboljom frendicom, imam osječaj kao da me smatra nekom osobom koju če uvijek imati kraj sebe kad joj nešto zatreba. Jer ona se tako i ponaša.uvijek sam tu kad joj nešto zatreba i uvijek joj pomognem. i na kraju kad ostane sama ponovno če se htjet družit samnom kao i uvijek. Događale su se ovakve stvari dok smo još bile manje. Dok smo išle u osnovnu u sedmom razredu cijelo drugo polugodište smo bile posvađane i ona u jednom a ja u drugom društvu. ali kada je završio sedmi razred i počeo je osmi koga je prvo nazvala da ide s njom zajedno u školu, pa mene. Naravno više si nije bila tako dobra s onima pa je odlučila da bi se mogla ponovno družit samnom.Kada me nešto zamoli ja joj pomogne a kad ja nju nešto zamolim ona me na lijep način odjebe. A kada se recimo dogovaramo s Anom i Ivanom njih dvije uvijek pitaju mene za moje mišljenje i posavjetuju se samnom. NJIh dvije uvijek če mi pomoć iako me znaju jako malo, malo manje od godine. Naravno rekla sam na početku da su cure super, i drago mi je što sam upala u to društvo. Napokon neko normalno društvo i moja stara nema ništa protiv njih. Ali jednostavno nemogu shvatit zašto se tako osječam i ako je istina to što ja osječam i mislim kako ona može biti takva. Čovjek bi rekao da kad osam-devet godina poznaješ neku osobu da ju stvarno znaš ali ovo kod Karle me stvarno iznenadilo...
Post je objavljen 16.05.2006. u 17:19 sati.