U jednoj od prošlih epizoda Brljinih doživljaja, kad se obračunavao s povampirenim spodobama s VIPme Bistra Čakovečki mlinovi Cro-a-porter eventa (damn!), mogli ste saznati da Brlja „jetru odavno nema“. Kako je do toga došlo, možda se vaš živahni um zapitao? Te kako je Brlja od običnog pijanog klošara postao ulični superheroj u vječnoj borbi za socijalnu i inu pravdu? Saznajte! Slijedi, na brljaman.blog.hr!!!
Krenimo od samih početaka Brljine kompleksne životne priče...
Brlja je došao na svijet kao plod strastvene ljubavne avanture koja se odigrala u grmlju iza prihvatilišta za beskućnike tamo kod Željezničkog kolodvora a iza Esplanade. Brljina ponosna majka ni danas ne zna tko je Brljin otac jer je bila pijana ko majka. Evo, ako ste se ikad pitali otkud sintagma „pijan ko majka“, još jedan od velikih misterija je razriješen. Riječ je o Spomenki Nj., Brljinoj majci!
Sad kad bar na pola znamo Brljino porijeklo, možemo krenuti dalje. Mali Brljica i ponosna mu majka sretno su živjeli, obilato konzumirajući etanolske a po potrebi i metanolske osvježavajuće napitke. U početku je Spomenka Brljici davala samo pivo na flašicu, jer je dečec od jače cuge imao grčeve. Ako ste pomislili da je Spomenka neodgovorna majka jer ga nije hranila prirodno, dojenjem, u toj pivi bilo je manje postotaka alkohola nego u njenom mlijeku.
Kad su druga djeca prelazila na krutu hranu, Brlja je prešao na pravu, žestoku, domaću brlju. Ta brlja je stotine i tisuće Prigoraca i Zagoraca spremila u Jankomir na detoksikaciju, neke na transplantaciju jetre, a neki su bome i odlakavili ili oslijepili. Ali Brlja je od tog božanskog nektara, te ambrozije, samo prosperirao. U vrijeme kad su drugi klinci kretali u vrtić, Brljica je upoznao bijele miševe. Jutrom su ga budili, radosno su zajedno trčali nasipom, čučali su mu na ramenu dok je pio jutarnju lozu...
No nekoliko godina kasnije, Brlju su počele zbunjivati neke promjene. Trbuh mu je narastao, vene se proširile, grudi se povećale tako da su klošari počeli fućkat za njim dok je teturao po cesti, pojavili su se periodi amnezije, osjećao je jake bolove u rektalno-analnom području, a što je najgore, dobio je i PUPČANU HERNIJU!!!
Brlja se zapitao, zašto baš meni, i napisao pismo Teenu. Dobio je standardni odgovor da su te stvari uobičajene u mladih njegove dobi, te da se obrati školskom pedagogu/župniku/predsjedniku kućnog savjeta/nekoj drugoj osobi od povjerenja. Kao utjehu, od Teena dobio je poklon paket koji je uključivao: poster Ivana Katalenića u prirodnoj veličini, tablete Normabel od 2, 5, i 10mg, lubrikant „Mokri snovi“ te anatomski ispravnu lutku na napuhavanje „Danko Družijanić“ (kad su je počeli proizvoditi, ova lutka je trebala postati veliki hit među gospođama svih dobi, ali se na kraju iznajmljivala samo za vjenčanja jer joj glava ne može proći kroz vrata standardne širine, op.a.). Tu su začeci nekih kasnijih Brljinih perverzija ali o tome drugom prilikom.
Da se u Teenu našla neka tankoćutnija osoba, možda bi objasnila neshvaćenom Brlji da su njegovi problemi posljedica djelovanja alkohola na njegovu jetru te alkoholnih nusproizvoda iz jetre na mozak. Osim pupčane hernije. Njeno porijeklo je vezano uz otmice izvanzemaljaca i sondiranje.
Anyway, to nam još ne daje uvid u Brljin gubitak jetre. Ne propustite! Ostanite uz nas! Upravo, na brljaman.blog.hr!
Sve se odigralo jednog krasnog jesenskog dana, kao stvorenog za branje pečurki. Brlja i njegov najbolji prijatelj, suborac u borbi protiv svijeta i brat po shvaćanjima Zlatko krenuli su u berbu po šumama i gorama. Eh, a budući da se Brlja prije polaska pošteno našvasao (nalokao, zgazio, nacugao, nakresao, nacvrcao, našisao, našljukao, uništio, .. dodaj svoj izraz za akutnu intoksikaciju etanolom) nabrao je puni ceker zelenih pupavki (Amanita phalloides). Stigao je kući sam jer se Zlatko negdje izgubio, pripremio pupavke s piletom u svinjskom mjehuru te pohano kravlje vimene i salatu od goveđe gubice (sve osim pupavki pravi recepti iz „Slovenske domače kuharice“). Sve je zalio dobrom litrom Becherovke. Ta mu je češka isprika za cugu doduše smrdila po "Pino Silvestre" aftershaveu, al ko ga jebe, ima alkohola. Kad se nakonzumirao, zaspao je snom preplašene zvijeri. I dok je on spavao, izrazito hepatotropni toksini iz pupavki, amanitin i faloidin (nije povezan s falusom) doslovno su otopili Brljinu cirotičnu jetru. Svakog drugog to bi ubilo, ali Brlji je jetra ionak samo smetala. Em ga žuljala onak tvrda od ciroze, em je svojim glupim nusproizvodima uzrokovala rast grudi, proširene vene, krvarenja jednjaka, hemoroide a ni ravnoteža mu nije bila jača strana. Kad se probudio, Brlja je bio preporođen. Šugava jetra više mu nije razgrađivala alkohol, pa je sad postalo puno jeftinije napit se ko zver svaki dan. Kaj svaki dan, svaki sat! Osim toga, kako je jednjak prestao krvariti a mišićni sloj u jednjaku je hipertrofirao, Brljino riganje postajalo je sve moćnije i žešće, dok nije postalo ubojito oružje!!! Možda Superman leti, Spiderman ima mrežu a Dylan Dogg pronicav um i neprikriven seksipil, ali nitko ne riga kao Brljaman! Sve ostalo je povijest...
Zaključak: Sve je dobro što se dobro svrši. Naslov zanemarite. Ko normalan bi tugovao za jetrom kad ti ta kurva samo krade alkohol?
Samo ovaj put! Brlja je sastavio top 10 hitova uz koje se najbolje riga:
1. Sanja Trumbić: Moj je dragi u narodnoj gardi
2. Battifiacca: Tancamo (a ti mi noge mastiš)
3. Valentina: Da su meni krila grlice
4. Dalmatino: Ja san ćaćin grdelin
5. Maja Marija: Ti se vežeš samo za sjedala
6. Mladen Burnać: Ne zovi mala policajce
7. Nives Celzijus: Daj mi da te malo gazim
8. Ivo Amulić: Mi imamo jogije na federe
9. Sanja Doležal: Žu-žu-žuljaju me cipele
10. Patria: Ošo braca u Englesku
Naravno nećemo propustiti ni nagradni natječaj: U 100 (riječima: sto) ili manje riječi, opišite svoj stav o pupčanoj herniji. Najbolji esej dobiva CD „Brljinih top 10“. Prilika je evidentno unikatna, navalite!
Vjekoslava Bach „Veca“, istraživačka novinarka u usponu
aka Somnolentia
Post je objavljen 16.05.2006. u 12:03 sati.