Soći opet ne radi mozak (soćo-jedan od mojih prijatelja, inače u mom osobnom žargonu oznaka za osobu kojoj ne radi mozak po vlastitoj volji. Osoba kojoj genetski ne radi mozak je glupa). Dok čačkam po tastaturi, malko mi i nije svejedno jer ako vidi ovo što sad pišem, neće mu baš bit drago. Al Soću i tako boli kurac za ono što se događa u njegovoj blizini doklegod ima krevet, cigarete, pepeljaru i sok (zanimljivo, sok-soćo), televizor i eventualno nešto za zamotat, ako baš nastupi kriza. Sad to ima, pa se ne moram bojat. Soćo ima toleranciju na sve, i apsolutno ga ništa ne može naživcirati, osim ako gubi u Solitaireu, Minesweepweru ili t-com Belotu, (u kojima je apsolutni šampion), ili ako ga ne nazove stara pa je ne može otkačiti. A vidio bih ja vas da i vi imate takvu mater. Sjećam se jednom, dok sam šetao po korzu đakovačkom, spazi me teta Marica (njegova majka,jel'?) i veselo veli Dobar dan, Danijele, pa kako majka kako tata, ja evo upravo s pijace, kupila sam par svežnjeva celera, nešto mrkve, par jabuka, i ogromnu glavicu salate pa ću kuvat ručak i baš sad kad sam išla preko ceste krivo sam stala u lokvu na cesti, i sad me boli noga joj jel ima tvoja majka neko sredstvo protiv bolova, Brufena ili Rapida znaš tu me boli (pokazuje na zglob), e srela sam malu Mandićku joj kako prekrasna mala studira ona u zagrebu znaš ima još par ispita dokraja, vidla sam je s onom malom Vujčićkom što studira medicinu isto zgodna mala zapela mom Vedranu (rečeni Soćo) za oko.....BLA! Rekao sam samo dobar dan i bok, ako se dobro sjećam, i vratio sam se kući s laganom glavoboljom i nekakvim umorom u koljenima. Pogledao sam na sat od katedrale i vidio da sam stajao s tetom Maricom ciglih 45 minuta, i ne primjetivši. Jedina crna rupa u mom životu dok sam bio trijezan. Sad kad znamo zašto je Soćo takav, onda se možemo vratiti u sadašnjost, i vidjeti da Soćo uzima moju svježe kupljenu elektroakustičnu gitaru od 1300 kn. Drži je kao da će ga svaki čas ugristi. Jel to nova? pita. Je, rekoh. A jel ima većih za kupit?(TILT!-Koje pitanje)Šta jel bi i ti kupio?-ma ne samo pitam. Baš je fora- E a šta je ovo?-pokazuje na ekvilajzer-Ja mu objašnjavam čemu služi taj uređaj- E, a jel to ima svaka gitara ili samo ova?-Nema svaka, Soćo, samo elektroakustične-Aha, aha.( sad pravi onu svoju polutulavu facu poluotovorenih usta zbog koje ga nadimak Soćo nikad neće napustiti. Sad to spoji sa glasom koji je sličan Šiljinom samo dublji, i eto ti lica za kameru).
Odlazi u sobu kod mog brata koji se upravo sprema odnijeti hlače kod kod tete krojačice iz Iloka u Zvonimirovu. Slaže ih na krevet, lagano, da se ne bi što pogužvalo. Soćo pali kompjuter i t-com Belot i bulji (tu opet predočiti onu polutulavu facu) u ekran. I teče slijedeći razgovor:
-Di ćeš ti?-
-Idem kod švelje- (švelja=krojačica po Klaiću)
-Aha, aha...-
I dalje bulji od ekran. Zove žira. Prolazi 5 minuta, 10 minuta, čak i petnaest.
Soćo se okreće prema Malom, mom bratu:
-E, a ko je Šveljo?-
Odustajem od današnjeg dana.
Post je objavljen 16.05.2006. u 08:33 sati.