Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/vania

Marketing

MOGLA SAM JA BIRATI DA SAM HTJELA
MOGLA SAM, ALI NISAM
BILA JE BISERA PUNA ZDJELA
A JA SAM BAS ZA KAMEN UHVATILA
Mogao sam ja birati da sam htjeo
mogao sam, ali nisam
mogao sam sve
ali nije mogla dusa poslusat
Mogla sam ja varati cak i puno pametnije
i raskuciti puno bogatije,rasplakati hrabrije
ali nisam
TI SI MENE
Mogao sam ja, preplivati ovo more
kao sto sam mnoge prije tebe
sacuvati sve prave izgovore
a ja sam bas
ko m i j ekriv sto jesam
Mogla sam ja birati da sam htjela
mogla sam, ali nisam
bila je bisera puna zdjela
a ja sam bas, ko mi je kriv sto jesam
Mogla sam ja varati cak i puno pametnije
i raskuiti mnogo bogatije
rasplakati hrabrije
ali nisam, TI SI MENE
Ti si mene, ti si mene
***
Sve je bilo isto od samoga pocetka
izmedju vas dvoje razlike k'o da nema
dira tvojim prstima, gleda hladnim ocima
bas je isti kao ti i on me ostavlja
sanjala sam cesto snove o romansi
nadala se samo nekoj drugoj sansi
i da necu morati opet sve prozivjeti
ali kao ti on sad odlazi
i opet sama
sporo hodam ulicama grada tvog
ti si pocetak i kraj zivota mog
i opet sama hrabro moram krenuti od nicega
do nekog drugog tebi slicnoga
sanjala sam cesto snove o romansi
nadala se samo nekoj drugoj sansi
i da necu morati opet sve prozivjeti
ali kao ti on sad odlazi
i opet sama
sporo hodam ulicama grada tvog
ti si pocetak i kraj zivota mog
i opet sama hrabro moram krenuti od nicega
do nekog drugog tebi slicnoga
***
najgore što ti se u životu može dogoditi je to da te iznevjeri netko tko ti je puno značio u životu. Iako traje malo, mislio si da je to nešto sveto, nešto najljepše što ti se moglo dogoditi... njemu pokloniš srce...ljubav... sve... osjećaš se najsretnijim bićem na svijetu... tako sve do trenutka kad saznaš da si takvo što samo ti zamišljao, jer njemu to nije ništa značilo. Tada se osjećaš kao da ti je netko zapičio nož u srce...osjećaš se tako nemoćno...tako nesigurno da išta kažeš ili radiš... ništa ne shvaćaš i samo postoji nada da je sve ovo samo noćna mora...no probudiš se i shvatiš...to je to... cijeli svijet izgleda da probada iako sada vidiš samo mračne strane života... više nemožeš ni vjerovati u ljubav... sve je tako... beznadno.... jedino što želiš je da odiš iz ovog svijeta i zaboraviš na sve i svi zaborave na tebe. Nekoga tako voljeti, i na kraju dobiješ ono čega si se i najviše bojao... ljubav boli.... i to besramno... više ni sunce ne vidiš kao sunce, jer sve oko tebe izgleda kao mrak...ništa i nikoga ne vidiš, osim njega... i misliš si... kroz glavu prolaze stotinu ideja... stotine misli... da li je ipak ovo samo bila moja zamišljena iluzija? da li sam ja kriva? da li da plačem il da se smijem? da li da ga čekam? da zaboravim sve? glava puca...ruke se tresu.... želiš otići, a nemaš kamo.... lutaš ulicama al vidiš da nema pravog izlaza.... vrijeme prolazi, sat za satom.... njega nema...

Post je objavljen 16.05.2006. u 08:12 sati.