Jedna jedrilica na vjetru podsjeća na vilinog konjica što je sletio na vodu, pa sad lakokril plovi, klizi po površini, što navodi prijatelja da je poprati riječima:
- Kao dijete zavidio sam vilinom konjicu na brzini, prozračnosti, lakoći i hitrini. Činio mi se lijep, tako raznovrstan. A onda su mi rekli da nesretnik živi samo jedan dan!
Pomislio sam (ja, dječak) kako je okrutna mogućnost da se mali kukac tog sudbonosnog jutra probudi, a bude oblačno. Jedini dan što mu je dosuđen da bude tmuran, hladan, kišovit, nikakav…
Mnogo godina kasnije (sad, danas i ovdje) znam da je život bezbrojnih ljudi bio upravo takav, da je trajao svega taj jedan, tugaljiv i čemeran dan.