Marketing
Čudnovate zgode petka, subote, nedjelje i današnjeg dana
Helou narode, 
Nisam dugo objavljivao novi post.
A da budem iskren, ni ne stignem. Previše sam zauzet svakojakim poslovima. Kod kuće radim ko crnac, a gdje je još škola, učenje, izlasci, kladionica,…ajme… 
Al et sad sam skupio malo svog predragocjenog vremena pać vam napisat o događanjima prošlog tjedna…
Priča kaže sledeče:
U školi baš i nije bilo nešt bog zna šta zanimljivo,
osim što je u petak pala odluka da neć proć s pet 
jebaj ga.
Ode mojih deset bodova za fax u nepovrat. I sve to zbog one glupače iz fizike.
No dobro, neć ja više o tome, preći ću na neke vedrije stvari. 
U petak je bio Barbarin rođendan.
Ona ga slavla u Maestru. I bilo je ludnica!!
Bilo je skoro pola našeg razreda. A tu su još bili ljudi iz B-razreda. Prisjetili smo se na naše dane s maturalca… eeeeee Espańa šta bi dali da možmo ponovno proživit onih pet-šest-sedam dana…To su bila vremena. Zbilja me hvata nostalgija kad na to pomislim. E da, ta prokleta nostalgija… 
neke je malo više uhvatila:naime, Pero i Dena su se podsjetili na one trenutke dok smo s Rusima pili vodke. Naravno, baš kao i onda, njih dvojica su bili vodeći u ispijanju tog njihovog nacionalnog pića… Ipak, Drug Petar je malo pretjerao pa se morao uputiti svojoj kući, dok je Dena izdržao cijelu noć(kapacitet!). Uglavnom, bilo je jako dobro.
Subotu nisam ni mislio ić u grad, al sam se ipak odlučio.
Ovaj put nismo mogli piti na pijaci zbog murije, pa smo otišli na Gimu. Dena me je počeo živcirat. On i njegove jebene rasprave. Subota navečer a on priča o: motorima i zavojima, pecanju, želucu(gdje se nalazi?), rupi na mreži, pa onda on i Zvonce krenli o Raji i o još nekim ljudima iz Camela… Al ajd dobro, negdje oko ponoć smo ošli u Pub i tak… Subota kao i svaka druga, s tom razlikom da sam ovaj put imo prijevoz za nazad.
Nedjelja – ma znate…da ne duljim: mamurluk. I naravno priprema za novi radni tjedan(moš' si mislit').
Danas – ludilo brale… Ja dobio tricu iz ispravka iz matematike. Sad ću imat tri iz matematike. Baš lijepo. A ovi ostali će morat pisat u četvrtak. Narode ak ne napišem novi post dotad: Nek vam je sa srećom!!
I bila je danas još jedna zanimljiva situation. Trebali smo mi, koji smo prošli put pobjegli (čiatj:većina) sa zemljopisa, danas pisati test. Međutim, nas nekoliko je ponovno otišlo sa današnjeg sata. Među tih nekoliko spadamo ja i moj kum Dena. Nas dvojica onako bezbrižno sjedimo na Gimi, dok je u međuvremenu zvonilo. Polaganim koracima smo se penjali uz one stepenice da bi ušli u: prazan razred. Samo torbe od nas dvojice ostale.
Šta se desilo? Nismo imali vjeronauka, pa je ona učiteljca iz zemljopisa došla po ove koji nisu bili na današnjem satu da idu pisati test.
Naravno, ja i Dena nismo otišli. Mada, čuli smo da se moglo prepisat, al nema veze.
To bi bilo to. Puno pozdrava od mene.
Vjerojatno će idući post biti o petku. Tad je zlatni zvonko, a tad nastupamo: Mala Tina, Theodor, Dena, Bruno i ja. Koja pjesma? Pa štikla. Hop, hop, zvrc, zvc… 
Post je objavljen 15.05.2006. u 23:53 sati.