Pogledom na ovu stranicu lako je uočiti kako mi bloganje (?) već neko vrijeme nije u središtu interesa. Sve manje se zapućujem na tuđe blogove (ipak sam primijetio da je Rutvica u zadnje vrijeme napisala više nego ja u cijeloj godini, Mrkva ima neko simpatično botunche, a Umobolan opet priča o doživljajima s farme), a ako i nešto pročitam, nemam volje ostaviti komentar. A kad se i pozabavim svojim blogom i objavim post onda je najčešće to neka bezlična crtica…
Nije da sam prestao pisati, moja ''mala crna bilježnica'' (koja gle čuda, nije ni mala, ni crna), skoro je u potpunosti puna. Što je čini drugom u godinu dana. Ali, da li se u njoj nalazi što zanimljivo? Za publiku i ne baš. Gomila skica, bjesova i još lošeg pisanja.
Ta autocenzura me dovela do toga da već zadnjih tjedan dana razmišljam što ću sljedeće pisati za blog. Da li opisivati koncerte iz KSET-a (The Weegs, Paper Bird i ostali – bilo zabavno) ili pak prepričati lude snove u kojima me pohode mrtve rock zvijezde? Iskreno, nemam volje. Načujete negativnu kritiku i odmah vam entuzijazam splasne…
Što je zapravo komično. Dosad sam se već morao naviknuti da što god radio, uvijek će biti ljudi koji će to mrziti. Često će i potpuno krivo tumačiti moje riječi, izvrćući ih na meni dotad nezamislive načine. Jednom kad ''pustite'' nešto u svijet, stvar je gotova… Oooh, poor artist… (rolajz)
Ne zavaravam se. Znam da nije dobro. Samo bih volio tu i tamo dozu iskrenosti da mi se to kaže i u lice...
Ok, još jednom, idemo dalje…
Post je objavljen 15.05.2006. u 23:40 sati.