Današnje nam društvo nameće model pobjednika, ali treba naučiti i gubiti. Ne samo u sportu , nego i u svakodnevnom životu, treba znati prihvatiti poraz.
I svakodnevni život je poput sporta, prepun izazova.Bez obzira sudjelujemo li slučajno ili namjerno, dio scenarija uvijek se ponavlja: netko dobiva a netko gubi.
Za one koji neznaju gubiti, poraz je preveliko, nepodnošljivo poniženje.
Uzroci takvih osjećaja skrivaju se u djetinjstvu, u očajničkim pokušajima djeteta da zadovolji očekivanja prezahtjevnih roditelja i učitelja.
U zreloj dobi često nam nedostaju ideali, modeli savršenosti koje možda nikad ne bismo mogli dostići, ali koji su u svakom segmentu života neophodni jer daju smjer i omogućuju procjenjivanje i ocjenjivanje postignutog.
Nedostaju li te osnovne vrijednosti, sreća postaje samo dostizanje konkretnih ciljeva, uspjeha koji mi , a i drugi, lako prepoznajemo: moć, karijera, novac, nagrade i slićno.
Živimo ubrzano, u društvu u kojem nema vremena za proučavanje i uživljavanje u svačiji život. Koncentriramo se samo na najbolje, na pobjednike, na trenutak pobjede, zaboravljamo pritom put koji do pobjede treba proći.
Razočaranje i neuspjeh sastavni su dio svakodnevnog života, i to nikad ne bismo smjeli zaboraviti.Znati se oduprijeti frustracijama koje donosi neispunjen cilj, to je zlatno pravilo preživljavanja.
Post je objavljen 15.05.2006. u 22:03 sati.