Mama, ovime bih ti željela za sve što si za mene učinila kroz život, iako...to nije moguće.
Prije svega, hvala ti što si me devet mjeseci nosila pod srcem i što si me donijela na svijet, prihvatila svom ljubavlju malo smežurano stvorenje koje ti je kasnije zadalo muke i radosti...
Hvala ti što si me dovela kući, hranila mlijekom svojim, njegovala me i pazila, a uz sve to, obavljala toliko drugih stvari.
Hvala ti što si mi pomogla da napravim prve korake...što si me prvi dan otpratila u školu...što si me tješila kad su me vršnjaci odbacili.
Naučila si me da treba praštati, ali i braniti se.
Bila si tu kad mi je bilo teško...kad sam pala, pomogla si mi ustati...kad sam zalutala, pomogla si mi naći pravi put...
Od tebe sam naučila kako preživjeti oluje života i iz njih jača izaći...
Svojim si mudrim postupcima i savjetima usadila u mene osjećaj odgovornosti...naučila si me prepoznati prave vrijednosti...
Naučila si me tješiti, jer i drugima je potrebna utjeha...slušati, jer nisam na svijetu sama...voljeti, jer bez ljubavi život je pustinja...
Hvala ti što si me slušala i kad ti se nije dalo...što si uzimala od sebe da bih ja imala...što si me branila...dopustila mi pogreške...
Hvala ti što me voliš...ali me ne utapaš u ljubavi...paziš na mene...ali me puštaš da upravljam svojim životom...
Hvala ti što me smatraš zrelom osobom i povjeravaš mi odluke...
Moj si uzor, ali i prijateljica.
Mama, hvala ti što postojiš, jer bez tebe...moj bi život bio prazan....
Srca punog ljubavi...
tvoja...
desretrose...
Post je objavljen 15.05.2006. u 19:51 sati.