Opet dolazi ono mrsko doba godine kad mi , u sredini , moramo patiti i ispuštati one čudne zvuke tipa ahhhh,uffffffff,ajojjjjj , u svezi glede opojnih , mladih , bujnih cvijetova ženstvenosti koji prolaze gradom , odjeveni u lagane i prozračne haljinice , majčice do pupka , stegnute hlačice ispod kojih se naziru tangice i sve su tako lepršave , žive i željne ljubavi da slamaju srca a da ih i ne dotaknu.
I opet mrzim svojih četrdeset i nešto , i ovo vrijeme koji neumitno teče i onu misao da više nikad i ništa neće biti kao prije .
I zato , hodam ulicom i pjevam jednu novokomponiranu stvar , koju je napisao jedan dipl.ing. gledajući Star Trek , a ide ovako :
Treki cajka
Sedma od devet za te je moj krevet
kad sa svojim društvom
dođem u kafanu
hologrami svuda
svaki ima manu
gledam, tražim lunjam
pratim ih sa smeškom
hologram ko hologram
svaki je sa greškom
a ja trebam curu
da mi žena bude
od krvi i mesa
obline njene da me zalude
viđ'o sam te često
sedila si sama
od devet si sedma
i prava si dama
otrgla se nekom
kolektivnom umu
prošla sve i svašta
po galaktičkom drumu
žena ti mi budi
ja sam pravi dasa
kad te dušo ščepam
tebi nema spasa
na venčanje naše
prvih šest sestara pozovi ti
al ne osmu i devetu
jer na šatl ne stanemo svi
REFREN.
Sedma od devet
za te je moj krevet
enterprajz nek nam bude dom
oj nesrećo, draga si srcu...(mala stanka)...mooouououououom (do besvjesti duuuugo) 
Post je objavljen 15.05.2006. u 14:47 sati.