Krštenje Masaja
Evo mene, ja stiga u Mzuzu, jednom malom gradiću u Malawiju. Jedva sam se uspio dokopati interneta koji je, za vašu informaciju, skuplji nego muda od deve. Žurim za Nthata Bay pa ću tamo opaliti još koju sliku i snimit malo video materijala.
Jedan brzinski osvrt na protekli tjedan. Kh, kh! Daklem, 01. 05. 2006. stigao sam u katoličku misiju Dakawu kod don Nikole i don Dražana. Kod njih sam proveo desetak nezaboravnih dana. Mogu slobodno reći da sam se nasnimao u tih desetak dana više nego Metro Goldwin Mayer, Warner Bros, 20th Century Fox, i svi ostali Mickey Mousi iz Hollywood-a. Naime, pomalo prestaje kišna sezona pa se otvara sezona sjetve riže. Misionari su zadovoljni što se tiče kiše jer kako kaže don Nikola, Bog je poslao dosta kiše pa će i riže više biti.
U misiju je došao u goste i jedan talijan. Odaziva se na ime Enrico a tu je u svojstvu da pomaže misiji. Osim što sam obilazio razna poljoprivredna dobra, uhvatio sam se i snimanja na veliko a Bogu hvala imao sam što i snimiti. Možda je najzanimljiviji detalj bio krštenje Masaja u crkvi u Sokoineu, mjestu oko 15 kilometara udaljenom od Dakawa. Običaji su i više nego neobični. Nakon što je don Dražan krstio i poškropio sa svetom vodom te pomazao sa uljem krštenike, James (poglavica Masaia) i još dvojica uglednih Masaia ulili su svetu vodu u svoje Masajske čuture i sa granom škropili po krštenicima i ostalim župljanima u crkvi.
Nakon mise opet revija. Kupim ja nekoliko vrećica bombona da poslije mise podijelim "dičurliji". Nastade živa strka, pa to nije za virovat. Sjatio se mali milijun malih afrikanaca, a za ne falit, i njihove mame oko mene i svi pružaju ruku. Gimme! Gimme! Booooombooons!!!! Na kraju je toliki pritisak bio na mene da sam trenutno potpisao kapitulaciju a bomboni su nestali "u tili čas". Čak ni poglavica James, koji je gledao uredovati za vrijeme moje diobe bombona, nije mogao uvesti red među djecom. Ali nema veze.
To djecu i čini djecom, zar ne?!. Nakon preživljene diobe bombona odvezli smo Jamesove žene i djecu, kojih ima Boga pitaj koliko, sa pick-up-om u njihovo selo i tamo nastavili ćakulali sa njima a ja sam naravno snimao zanimljive detalje. K'o u kaubojskim filmovima. Što se tiče poglavice Jamesa, on je, za razliku od svojih žena koje su otišle kući, otišao u gostionicu popiti koje pivo, da dođe sebi, mislim.
Nadalje, u srijedu sam se uputio prema jugu odnosno prema Malawiju, gdje se trenutno i nalazim. Na putu za Malawi svratio sam u misiju Ujewu u kojoj su do prije par godina sa don Antom Batarelom bili takodjer i don Dražan i don Nikola dok se nisu odvojili i otišli u Dakawu osnovati župu. S obzirom da je don Ante Batarelo u medjuvremenu otišao na odmor ostao sam samo dva dana u Ujewi da obiđem misiju. Misija je baš ogromna. Osim poljoprivrednih dobara tu je i škola i bolnica itd a u susjednom mjestu Rujewa napravili su ogromnu crkvu.
Eto toliko u najkraćim crtama jer ima toga još koliko hoćeš ali ovdje su nervozni jer sam okupirao jedini kompjuter. Pozdrav od Motorobija iz Malawija.
P.S.
Znate li možda gdje je Malawi?! Atlas afrike u ruke pa u potragu!!!
Post je objavljen 15.05.2006. u 11:01 sati.