Marketing
Ispričala sam sve svoje priče.One su samo neshvacena slova .Vrisnula sam prstima i riječima podarila život.Dala sam im svoje osjecaje,svoje fantazije,sve sam im darovala...riječi su postale ja.Proljevala sam svoje misli i sadašnjos učinila prošlošću.Čiju to dušu vidim u tami....svoju!Nisam joj dopustila da lebdi nad oblacima,nisam htijela poslušati tvoj savjet.To je moja sadašnjst odnosno prošlost jer riječi imaju kontrolu nad svime.
Moje ulice sada su pregažene od ljudi koji ne razumiju.Svaki pedalj.....Moj grad anđela je spaljen.Udahni njegovu bol.Nema više zraka ,ni tihe umirujuce melodiije koja ga je krasila,nema više sjaja,nema više života.Kao da ga nikada nije ni bilo,anđeli postali su demoni,zelene aleje gore crvenim plamenom i liju krv.
Zivjela sam za svoje misli,za tvoje misli koje su na meni ostavile trag.No tebe više nema,nema ni mojih misli,nema tog grada u koji sam bježala kada bi me ispunila tuga.Težina života pristišće mi pluca i ne mogu udahnuti....mozda je to znak da moje misli više nisu dovoljno dobre,da moje price više nemaju snagu,da rijeci više ne posjeduju caroliju....Odlazim,povlacim se u sadašnjost,buducnost ne zelim znati,prošlost brišem divoskom gumicom.....Sve umire....papir nestaje ,riječi se gube......
Post je objavljen 15.05.2006. u 10:39 sati.