U subotu je održano u Medulinu. Ujutro je Nikša prošao do mene po dogovoru i zajedno u odvojenim autima ošli u Medulin. Naravno na krovu mog auta je bio izazivać smijeha "Mali kekec" (ilti gumenjak od 2 metra), a u gepeku se nalazilo moćnih 4,5 konja Tomosa!! Zapravo je taj gumenjačić trebao služiti kao posljednja mogućnost, jer smo se kanili pošlepati po ostalim brodovima, ali.... Kad smo stigli u Medulin uslijedilo je pozdravljanje koje na takvim manifestacijama može trajati i do pola sata. Ono, vidiš ekipu koju nisi vidio od zadnje gare pa..... Laganini smo se presvukli i počeli prebacicat stvari do obale. LJudi su s nevjericom gledali kad smo se približavali sa gumenjakom. Mislim da ih se većina smijala, ali bilo je i onih koji i dalje nisu mogli vjerovat pa su im mušice ulazile i izlazile iz razjapurenih usta. Štajetuje! Mislim da smo zadnji krenuli, tako da nismo ni vidjeli startni brod. Zapravo nismo ni vidjeli ko je gdje išao, a to nam je bilo u planu. Mislili smo ako skužimo da netko nije išao na tu i tu poziciju idemo odmah tamo pa ćemo tamo i ostat.... Je, je, moš si mislit. Dok smo se mi izvukli iz portića nije bilo žive duše. Probali smo se baci odmah na lijevo. Razlog tome je bila brzina kretanja gumenjaka, išao je otprilike troduplo brže od moje brzine dok perajam u vodi. Naravno lijeva strana je bila katastrofa!!!!! Mutno za krepat, ribi ni traga a mi bez mogućnosti odlaska na bolju lokaciju. I tako se ja i NIkša motali vamo tamo al ništa.
Kad smo vidjeli da nema kruha u blizini otišli smo do otočića Trumbuja. MOram priznat što se ribolova tiće taj otok je živi drek!! Kad smo i tamo popušili odlučili smo se laganini počet vračat i tako se zaustavili ne rtu ispod premanture. Pošto ni tamo teren nije bio bog zna što, odlučio sam počet sa čekama. Lijepo bi se lega na pijesak i čekao i čekao i čekao. Nakon nekoliko čeka sam se već dosađivao jer nije bilo ribe, kad odjednom u daljini vidim ja jednu ovčicu. Bila je van dometa ali ipak se čovjek ponada. Držala se podalje a kad je počela odlaziti na brzinu joj se pridružila još jedna veća. Nisam više imao zraka da ih pogledom pratim kako nestaju u daljini pa sam izronio. Nakon odmora probao sam još par čeka na istom mjestu ali nije bilo kruha..... Desetak metara dalje napravio ja opet čeku. Kako sam stajao ravno na dnu a puška mi je bila okrenuta u smjeru sjeveroistok u odnosu na tijelo imao sam laganu pizdariju kad mi je ovčica prišla na puškomet iz smjera sjever. Trebalo je okrenuti pušku a da se ona ne uplaši, ali je to trebalo napraviti prije nego ona ode. Najveća pizdarija je bila što sam ležao na pijesku!! Odlučio sam ne micati glavu i čim manje kolutati očima, micao sam samo ruku u zglobu. Kad sam poravnao pušku s ribom okinuo sam. Uf koja sreća da je bila dobro pogođena, ta riba mi je spasila dan. Barem jednu ribu na županijskom - su bile misli koje su mi prolazile kroz glavu ( ne u smislu nadanja nego guštanja). Itako..... još smo se malo brčkali pa smo se odlučili vratiti. Na vaganju je bilo višemanje uobičajeno ribe. Bodovanja su se u prosjeku kretala od 800 do 1800 bodova. Neka trećina ribolovaca je nešto ulovila, mada je to prosjek (barem ono što sam ja vidio).
Jedino su se dva pacijenta isticala iz skupine. Bolesnik Urti sa 6000 bodova. I pacijent Ikić sa 12000 bodova. Da vidimo urti je imao točno 7,1428571 puta veći ulov od mene, a Ikić točno 25 puta. Koliko je mali Alejandro ostvario bodova?!????? 840
P.S.
Roštilj je bio kvalitativan!
Post je objavljen 15.05.2006. u 09:52 sati.