pustjerna je, kažu, dobila ime zahvaljujući jednoj tragičnoj ljubavi. je li shakesperov roman romeo i julija potaknuo mnogobrojne slične legende ili su pak mnoge legende bile poticaj toj drami, mi nećemo nikad doznati.
sličnih sudbina poput one glavnih junaka ove drame bilo je puno, na svoj način drukčijih, među kojima je i ova.
prema opisu, rekla bi da je legenda o pustijerni smještena negdje u sam početak 12. stoljeća, tj. u vrijeme kad se dubrovnik prostorno proširio i na prijeko. tu je već bila sagrađena crkvica sv. nikole, što znači da se otok laus preko današnjeg straduna, spojio s kopnenim dijelom dubrave.
to teritorijalno spajanje dubrovnika još nije značilo miješanje stanovnika jednog i drugog dijela grada. zapravo, netrpeljivost među njima nije dopuštala nikakve bliže veze. to je i tema ove legende.
tema je tragična ljubav dubravka iz dubrave i silvije (liti, dubravke) s lausa. on slaven, a ona latinka. takva ljubav nije prihvaćena ni kod njezinih nit' kod njegovih, pa je on završio na jednom jedrenjaku, a nju je otac zatvorio u samostan puncjela. međutim, to je bila privremena mjera. silvanin otac ju je nakanio udati i odabrao joj ženika. o njezinoj nakani da ostane u dumana, nije htio ni čuti. svadba je trebala biti o 'tri kralja'.
do dubravka je doprla vijest o njezinoj udaji i prije tog događaja kriomice se je vratio u grad. s putovanja je donio prekrasan biser, koji joj je želio darovati. kako sam nije imao mogućnost predati joj ga, našao je jednu staru prosjakinju koja je neometano obilazila i jedan i drugi dio grada. davno prije su joj sina jedinca u jednoj tuči ubili latini. to je svatko davno bio zaboravio. ne i ona. kad joj je dubravko dao biser uz plaću i molbu da ga preda silviji, nije mogao ni zamisliti na što će to izaći. prosjakinja se odlučila osvetiti latinima. zamotala je biser u maramu što je uzela jednom kužnom bolesniku i u crkvi dala ga potajno silviji. ubrzo je silviju zahvatila vrućica, a onda se razvila bolest. umrla je na dubravkovim rukama. kroničar piše da ju je sam položio u grob kraj crkve sv. petra, kako bi joj more pjevalo vječnu pjesmu ljubavi.
nije taj biser bio tragičan samo za silviju, nego i njezine roditelje i puno stanovnika osobito tog predjela grada. što zbog smrti, što zbog straha, taj je kraj opustio. zato su ga i nazvali pustijernom.
biser je donio zlo, ali i dobro, jer od tog vremena nestalo je netrpeljivosti stanovnika dubrovnika. ženili su se međusobno i izmiješali. i junak ove legende dubravko, kad su rane tuge zacijelile, oženio se sestrom nesuđenog silvaninog muža latinkom agnezijom.
Post je objavljen 15.05.2006. u 09:30 sati.