
Kao da nije dovoljno to što sam ja sva krepana od te neobične alergije,sad mi se pridružila i malena.
Vikend je provela kod bake.
Sinoć se vratila šmrcava nosića a ,danas se probudila sa temperaturom.
Očito gnjavaža dolazi u paru.
Noćas sam otišla na hitnu po još jednu dozu pikice.
Još malo pa će me gađati injekcijama sa vrata ordinacije.
Uđem,pokažem pikado rit,izađem.
Bolje u rit nego u venu,lakše se podnosi.
Pospana sam i nevozna.
Kuća izgleda kao bojište , đumbus sa velikim Đ i mirisom kemikalija.
***
Lijepo je počeo dan, u pet ujutro.
Malena i sa temperaturom ima volje i snage gurati namještaj po kući.
Dobro je,dokle god ona hopsa i ronda nije ništa ozbiljno.
Ipak ,malo mi je lakše.
Plikovi su se smanjili , još samo da se oslobodim oteklina i bezbolno stanem na noge.
Osjećam se kao „niškorist“ u kući.
***
Bolnica Rebro u petak,noć;ono što sam tamo vidjela zaslužuje post.
Što li sve ljudi ne rade od sebe.
Policija ih sakuplja pijane i nadrogirane po gradu,dovezu ih takve polumrtve ili divljački rastrojene.
Skaču po njima ne bi li ih umirili.
Uvale im infuzije,neki zaspu,neki povraćaju,jedan je pobjegao sa iglom u veni.
Smrde,popišani,svakakvi…leže po hodniku na kolicima.
Nekog klinca dovezli roditelji i policija , sveznan lisicama da si ne naudi.Sav izrezan žiletom.
Dernjao se , bacao,lupao glavom ,želi se ubiti.
Policija želi natrag svoje lisice,jer maloljetan je,ne smije biti svezan.
Roditelji plaču.
Nakon sat vremena napokon su ga uspavali i otpremili u Jankomir.
***
Doktori i sestre.
Čudne biljke.
dr. Tip je bio bezobrazan, kao da bih ja bila tamo…bi vraga, da me nije gušilo,pobjegla bih glavom bez obzira.Na svu sreću u nesreći , susjed iz mog sela,bolničar vozač hitne,sreo mog muža u hodniku i došao me pogledati.Popričao s doktorom.
Nakon toga bio je ok.
Ujutro me zezao da više nemam usne Severine.
Zagrlio me i otpratio van u čekaonu,rekao mi da ga pričekam.
?!?
Koga vrapca da čekam?
Imam sve papire.
dr. Tip još ima volje i zahebavat(pardon).
Eto…tak…
Post je objavljen 15.05.2006. u 08:31 sati.