U subotu sam imao dragoga gosta kod mene. On je jedan od blogera, ali se ne poznajemo po blogerskoj vezi iako i na toj razini redovito komuniciramo. Te subote nekako su postale dani za blogerske susrete, a ovaj je imao i oproštajnu notu. Nakon dvije godine koliko se poznamo, moj će prijatelj na pet godina u Veneciju, spremajući doktorat. Na mene obično ljubav ostavlja dojam, ne znanje, ali koje god smo se teme dohvatili impresionirao je načitanošću. Tu nije upadao u samozadovoljstvo onime što je spoznao nego je vrlo jednostavnim riječima, otkrivajući detalje iz recimo života Tina Ujevića ostavljao mene i Goldicu prikovane uz fotelje. Bilo je to popodne puno Tina, priča o Veneciji, Rimu, Rimskom Korsakovu, doživljaju vjere i ljubavi, knjigama i filmovima.
Moj prijatelj odlazi u Veneciju i sreća da je informatički pismen, pa se nadam da će nastaviti voditi svoj blog dnevnik. Svejedno, nedostajat će jer i nakon Venecije njegova stanica neće biti Osijek. Takvi ljudi ostaju zauvijek u sjećanju, a ja sam opet sretan što na svijetu još ima ljudi duha i znanja, istovremeno.
Post je objavljen 15.05.2006. u 07:15 sati.