Ljeto je. Suton u dolini Neretve. Umorni starac pali svoju Goldoni frezu dok ustima vješto barata Bent Billiard lulom iz koje u pravilnim razmacima ispuhuje dim koji kao da bježi ka mjesecu što na plavetnom nebu figura poput prozirne hostije.
Njegova desna ruka što mu pomaže u branju lubenica je mladić ranih dvadesetih koji mu je ujedno i prvi susjed. Ne znam im imena, pa ću ih zvati S (starac) i M (mladić). M živi sam kao i S. Otac mu je notorni alkoholičar i trenutno se nalazi na dugotrajnom liječenju, a majka je preminula od moždanog udara nekako u isto vrijeme kada i S-ova žena prošle jeseni. M je od rođenja daltonist zbog genskog utjecaja homozigotne mu majke.
Dok mu se cijedio znoj sa čela promatrao je kolonu sivih automobila koja je svojim jednoličnim usporenim kretanjem dodatno umarala njegove oči. Bilo je vrijeme da na vozilo učvrste prikolicu punu lubenica i krenu kući.
Tu večer, kao i obično, večerali su kod S-a jer je M-ov televizor još uvijek u kvaru. S je na ovećoj tavi prevrnuo nekoliko jaja zajedno sa slaninom, dok je M u sudoperu oprao nekoliko komada domaće mlade kapulice i nožem odsjekao nejestive dijelove. M se ponudio da obojici natoči po čašu vina. S je prvi kušao i zagrcnuo se. M-ova majica bila je umrljana octom. S se ispričavao, a M je rekao da nema veze…da je on za sve kriv. S mu je ponudio suhu majicu iz svog ormara. M je tada primjetio neko čudno odijelo sa plaštom koje se isticalo među svim tim odijelima na vješalici. S se samo nasmiješio i pojasnio mu kako je to odijelo namijenjeno danima karnevala. M-u je to svejedno izgledalo čudno, ali nakon boce pravog crnog vina više ga i nije bilo briga. Kako je televizijski program tu večer bio negledljiv, M je ranije krenuo u svoj stan. S ga je zaustavio na vratima i pozvao natrag. Tada mu je rekao da je umoran od društva i da želi biti sam par dana. Iskopčao je televizor iz napajanja i ponudio mu ga jer i onako nema potrebu gledati ga ovih dana. M je prvotno odbio, a onda, uz silno nagovaranje S-a, ipak prihvatio.
Televizor je unio u stan i ostavio ga sa strane. Čak je razmišljao da se vrati natrag i saspe mu ga u facu, ali bio je malo pripit i nevoljan za bilo što. Jedino je imao volje u tmini sobe razmišljati o mlađahnoj prodavačici iz malog supermarketa u prizemlju zgrade. Odlučio je sutra pozvati je van. To mu je bila zadnja misao prije no što je usnuo.
Ujutro je ustao, oprao zube, obrijao se, otuširao i ulickao šminkersku frizuru. Bio je spreman za osvajanje.
Kroz ulazna vrata supermarketa ugledao je njeno nasmiješeno lice. Razgovarala je sa nekom osobom. Pomakao se malo u stranu i vidio S-a kako drži ruku na njenom dupetu. Zatim su nestali iz vidokruga izgubivši se u labirintu stalaka sa robom. Pored kase ugledao je S-ovu odloženu lulu. Ušuljao se tiho, zgrabio ju i istrčao na prstima vani. Trenutno nije znao što sa njom uraditi, ali je definitivno bio siguran da mu nekako želi napakostiti. Vratio se natrag u stan sav smežuran i odložio lulu na posuđeni televizor.
Nakon par minuta čuo je žensko hihotanje pored vrata i S-ov glas koji je govorio nešto u stilu "nisam siguran gdje sam je ostavio". M ih je promatrao kroz špijunku. Prije nego su ušli u stan, S se naglo okrenuo prema M-ovim vratima bacivši oštri jezoviti pogled. M se odmaknuo od špijunke naslonivši se leđima na vrata. Teško je disao.
Cijelo popodne je ispijao kavu i pušio cigarete čekajući ih da izađu iz stana. Šetao je s jednog na drugi kraj sobe poput profesora Baltazara.
Čuo ih je tek oko osam navečer kako izlaze. Opet je zasjeo na špijunku. S-ova ruka nije se odvajala od njenog dupeta dok su silazili niz stepenice.
Vratio se natrag u sobu i sjeo u fotelju kujući najopakiji plan. Tada je opet čuo njihove glasove podno prozora. Izašao je na balkon i ugledao ih točno ispod. Vratio se u sobu, ljutito gurnuo lulu sa televizora, uprtio se njime i krenuo natrag na balkon. Precizno ih je naciljao i ispustio uređaj.
Televizor je prije udara o metu naglo skrenuo sa putanje i razbio se u tisuće komada o asfalt.
M je problijedio. Kada se malo bolje zagledao, vidio je zrake iz S-ovih očiju.
--------------------------------------------------------------------------------------------------
Važna obavijest : zbog preopterećenosti telefonskih linija mole se blogeri da ne zovu M radi umorstva.
Post je objavljen 15.05.2006. u 00:32 sati.