Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/malachi

Marketing

Prekrasna večer

Jacques me nije razočarao!


Koncert je bio super, unatoč tome kaj nisma imala kam s nogama u toj Gavelli, u prvom redu na balkonu...ali koncert je bio zakon...


I opet ja kao i svaki put kasnila, jer sam dan provela ležeći, osim spavanja sam samo jela, ali eto nekako je glava prestala boljet...a nisam pila nikakave tablete...mrzim pit tablete.


Onda je u pomoć stigao "Tata tu d reskju prevoznički servis" i odvezao me, inače bi službeno zakasnila :-)


Sad sam se fino po friškom zraku odšetala do busa, nisam dugo tako uživala šetajući gradom, obično stalno nekam žurim, a tako volim šetat...uzela sam si sprite i m-joy s cijelim lješnjacima...da bus nije stajao na stanici kao stvoren čekajući mene, vjerojatno bi se prošetala skroz kući...kišica je počela padat, ali ipak ovo je bila jedna prekrasna večer!


Da se vratimo na koncert...bilo mi je milo oko srca kada sam vidjela da su došle i te mame s kojima radimo i jedna trudnica, i kada je Jacques spomenuo akciju na početku...prekrasno :-)


Idem sad spavat, opet mi se glava javlja, sutra ranom zorom krećem na učenje i tak...živila aktivnost :-)


Eh da, skoro zaboravih, kada sam recimo bubana onda mi svakojakve misli prolaze glavom, i malo sam danas sjetna bila, ali sve je to nekako koncert riješio, a pogotovo ta šetnjica...neznam što da vam velim, beznadno mi se sviđa taj tip, a znam da nisam u njegovom rezonu, previše je mene ovdje da bih ja stala u njegov kadar...nemojte ovo gledati kao moje opetovano saželjevanje oko svog izgleda ili na to da mislim da sam predobra za nekog...samo sam realna...željela bih da smo osvanuli u nekom trenu prije ili kasnije, u nekom trenu, nekog drugog vremena, sada...kategorički tvrdim da nema nada za nas...i to je moj konačan odgovor...nisam tužna, samo se bojim da kad ću ga ponovno vidjeti će se opetovano roditi neka nada, nada da ipak stanem u njegov kadar...bez obzira što znam da je pogled usmjerio u drugom smjeru....


Ostavljam vam jednu Jacquesovu pjesmicu i idem sretna, zadovoljna i smirena spavati ususret novom radnom tjednu...nadam se bezglavoboljnom :-)


PREVIŠE TI SNOVA DUGUJEM


koliko sam puta hladne noći probdio
koliko sam puta jutro sam čekao
dok nisi ti došla na moj prag


ljubio sam puno ništa nije ostalo
samo otisci u pijesku sve je vjetar odnio
dok nisi ti ostavila trag


gubio sam nadu da ću sreću pronaći
mir sam tražio u tvom ga srcu našao


budi tu na mom ramenu
neka sunce uvijek sja u tvojim očima
kraj tebe je duša sigurna
ne odustajem jer
previše ti snova dugujem


koliko sam puta prazne usne ljubio
želio sam ljubav samo vrijeme gubio
dok nisi ti ispunila san


gradovima pustim noćima sam lutao
ulicama mračnim dugo svjetlo tražio
dok nisi ti vratila mi dan.
Jacques Houdek


Post je objavljen 14.05.2006. u 23:44 sati.