Na kraju opisa ove čarolije, opisao sam svoj treći zadatak na Tromagijskom Turniru u Durmstrangu, kako bi pokazao „značenje“ ove čarolije. Ridiculus spada među specijalne čarolije, odnosno namjenjena je za borbu protiv samo određenog bića, u ovom slučaju protiv bauka, pa je shodno tome neborbena (tj. ne koristi se u duelima, to ste do sad već morali naučit). Osnovni princip izvođenja čarolije je da čarobni štapić usmjerite, prema bauku u izgovorite inkataciju Ridikulus. Ako pravilno izvedete čaroliju, bauk bi trebao poprimit izgled bjelkasto prozirne kugle, tj. prelazi u svoji osnovni bezlični oblik, a zatim trebate još samo jedanput zamahnut štapićem, jer je bauk u osnovnom obliku jako osjetljiv na i najslabije vidove čarolije kao što je zamah štapićem, kako bi kugla išceznula i tad ste skroz uništili bauka. A sad se bacimo na pojedine segmente ove čarolije jer moraju biti svi usklađeni kako bi čarolija djelovala i neutralizira bauka. Prije nego što počnemo moramo znati da bauk, nije sasvim bezazlen, naprotiv mnogi su izludjeli pred baucima. Bauci se direktno povezuju sa Vašim najvišim nivoima uma, gdje su pohranjeni vaši strahovi, bauk ih zatim čita i poprima njihov oblik... može poprimit oblik situacije (recimo mrtava voljena osoba) ili oblik osobe, bića, nežive stvari koje se najviše bojite. Pa je sukob sa baukom sukob sa vašim največim strahom. Bauk na taj način preživljava izlazak u otvoreni svijet, jer obično „živi“ u zatvorenim, skučenim, mračnim, mjestima (primjerice ormari, ladice radnih stolova...) u svom osnovonom obliku.... bjela kuglasta izmaglica, jako je osjetljiv na magiju i druge pojave. Kad poprimi oblik Vašeg straha, dobiva neke njegove osobine, drugim riječima , jača se i postaje jednako snažan i otporan na magiju kao i vaš strah što ga čini dosta neugodnim. Primjerice s baukom se vježba Expecto Patronum (kao i pravi Dementor bit će otporan na sve čarolije osim Expecto Patronum i naravno Ridiculusa jer je zapravo bauk), prvo bacite čaroliju (u ovom slučaju Expecto Patronum) na bauka/Dementora, koji će se ponašat isto kao pravi Dementor kojeg je napao Patronus. Kad Dementor nestane, bauk poprima oblik sljedećeg straha i tako u do beskonaćno... zato bauka jedino možete zauvjek uništiti Ridiculosom. Da bi se suočili sa strahom ptrebno je imati svjest da to nije strah kojeg se bojite, da je to „samo“ bauk. Sjetite se, primjerice da biće koje vidite ispred sebe, ne može biti ovdje, da je kilometrima udaljeno od Vas ili da je već odavno mrtvo... to ja zapravo najbitnije kod izvođenja ove čarolije, ovladavanje emocijama, visoka koncentracija i dobra percepcija u prostoru. Možda bi još bilo dobro napomenuti da ukoliko izvedete krivo ovu čaroliju, bauk neće preči u izmagličastu kuglu, već će se transformirati u Vaš drugi strah. Što se tiće kako bauk nastaje, to je dosta neistraženo, no smatra se da nastaje u starim obiteljskim kućama ili malim izrazito mračnim otvorenim prostorima kao što su najdublji djelovi šuma, kad se u prostoru akumulira punu neugodnih događanja ili bolje rečeno zla. To potvrđuje činjenica da gotovo svaka kuća u kojoj stanuje ili je stanovao crni čarobnjak postoji bauk. Kako bih bolje približio značenje ove čarolije opisat ču 3. zadatak na Tromagijskom turniru u Drumstagu, gdje sam predstavljao Hogwarts, kao učenik 6. godine, kuće Slytherina. Do trećeg zadatka došli su samo ja i predstavik Durmstranga Ivan Aarppof, natjecateljica škole Beauxbatons nažalost je smrtno stradala na drugom zadatku. Zadatak je bio proč kroz tundru (takvu mračnu tundru još nisam vidio), koja je bila ispunjena visokim borovima i do 50 metara, pa su skroz zaklanjali ionako slabo sunce, a snjeg je bio visok oko 2 metra. Trebali smo se probiti kroz tu snježurinu do središta šume gdje nas je čekao Tromagijski pokal. Na putu do središta praktički je sve vrvjelo od bauka. Pošto smo se ja i Ivan prije poznavali, čak mi je spasio život na drugom zadatku, dogovorili smo da če mo se riješavati bauka, tako da uništavamo baukove unakrsno. Kad se meni bauk transformirao u mog strica kojeg sam se užasno bojao, Ivan ga je Ridiculusom bez problema uspjevao uništiti (očito, jer se nije boja mog strica, nije ga čak ni poznavao;) dok su mene glasnice več boljele, od izvikivanja Ridicilusa na gigantske paukove kojih se s druge strane, Ivan bojao. Dobro bi bilo da upamtite takvu taktiku ukoliko imate sa sobom još kojeg čarobnjaka, jako je djelotvorna... Kad smo se riješili baukova, razdvojili smo se... hladnoća je bila toliko nepodnjošljiva da su i gigantski borovi pucali pod hladnoćom, te su se rušali u dubok snijeg i zaklanjali put do središta... no uz pomoć čarolije pronalaženja pravog puta, nešto plamenviskija i slabo uspjeli pokušaj dočaravanja vječene vatre (trajala je samo 30-ak minuta), jer je čarolija Incendio bila potpuna beskorisna kod takve hladnoće, da bi se svaka „normalna„ vatra ugasila prije no što se upalila. Došo sam do središta, Tromagijski pokal je čuvao Bazilisk (za neupućene divovska zmija), odnikud se pojavio i Ivan... na neki čudni način prošao je kraj baziliska da ga ovaj nije ni pogledao... i Ivan je več držao pokal u rukama. Bazilisk me napao... bilo mi je svejedno hoće li me ubit ili ne, izgubio sam tromagijski turnir i više ništa nije bilo važno, dok se u daljini smješio Ivan sa pokalom u rukama... no s druge strane, pojavio se još jedan Ivan. Sad je sve bilo jasno... Ivan je također sve shvatio, moj strah da on dođe prvi do pokala, jednim je pokretom ruke pretvorio u izmagličastu kuglu, zgrabio pokal i pobjegao u šumu. Nakraju sam izgubio Tromagijski turnir zbog običnog bauka koji me valjda sljedio cijelo vrijeme, no ipak se nisam htio vratiti u Hogwarts praznih ruku pa sam ubio Baziliska i uzeo neke suvenire (baziliskove krvi koja je iznimno vrijedna, te njegovi zubi, jedan visi u Slytherinovoj društvenoj prostroiji, ako se nevaram), pa poraz i nije bio tako strašan. A sa Ivanom sam izgladio račune, prošle godine.
Post je objavljen 14.05.2006. u 22:15 sati.