nešto poput oblaka i tišina tako nestvarna..
kao veo prekriva lice puno sjećanja,
broji bore oko usta
kao mapu svijeta promatra
ko da tihim glasom pita
gdje si nestala?
gledam oko sebe
paletu vedrih boja-
što u sivo se pretvara.
samo jedno biće svijetli
ono-svo od sjećajna.
želim pobjeći odavdje
iz tog beskraja,
tražim bijelu granicu na rubu obzora..
jer ovo nije moje vrijeme
mislim- dal sam usnula?
da li je život samo umom stvorena prilika?
nešto poput oblaka i tišina skoro nestvarna,
vreli pijesak grli moja stopala,
moje biće ni da mrdne
a sad je prilka
za susrest nove ljude,
za umirit sjećanja.....
Post je objavljen 14.05.2006. u 21:05 sati.