... With a pain that lasts eternally
zasto ali zasto uvijek bol? Opet isponova nailazimo na to.Skriveno iza nasmijanih dvolicnih lica svakodnevnih ljudi skriva se bol ili potreba za nanošenjem boli!Ti ljudi se nazivaju vjernicima ili poštenima a u biti ne vrijede ništa, ne zaslužuju ni smrt...i sad govorimo o suosjecanju.najgore kad se neko pravi da suosjeca kad misli da može razumjeti to, ali kako kada on nije ništa slično dožzivio...najbolje što može je patit zbog nečije patnje....što učiniti osim pokušati podijeliti sreću..ne novcima ni ostalim materijanim sranjima neg osjecajima, shvacanjem...zasto uvijek jebena bol zbog necije pohlepe? zato jer se netko ne moze slozit sa sobom, samo zato jer je slab...slabe priroda ne podnosi-oni nestaju....previse boli krvi i suza..ova zemlja to vise ne moze upiti....gdje li je novi svijet??
„Tears from the eyes so cold, tears from the eyes, in the grass so green.
As I lie here, the burden is being lifted once and for all, once and for all.
Beware of the light, it may take you away, to where no evil dwells.
It will take you away, for all eternity.
Night is so beautiful (we need her as much as we need Day).“
... In every night there's a different black
Ahhh, svaki trenutak dode i nepovratno nestane, nekad se cini da se trenutci vracaju, ali to je samo iluzija nasih umova koji ne mogu shvatiti beskrajno prostranstvo vremena! Trebamo uzivati u tim kratkim malim trenutcima koji su nam dani, trebamo uzivati i upiti sve sto nam taj trenutak pruzi jer ce on nestati zauvjek, osobito stvari i osobe koje se tamo nadu ako nestanu....proslo je, neke rijeci nikada nisu izrecene, neki trenutci nikada prozivljeni, osjecaji su ostali visjeti...ne zelim da se meni to dogodi!...
...Hvis lyset tar oss
Ako nas svjetlo uzme, ako nas svjetlo zasljepi, ako se izgubimo u sjaju svijeta i svega onoga sto ne postoji ne zelim da nestane sve sto je nekada bilo, ono sta ce tek biti , onaj zivot sta ce nastati, ona sjecanja koja ce se stvoriti..ne zelim da vjetar obrise sve tragove suza i smijeha, sve rijeci i poglede...ako nas svijetlo uzme ne zelim da me zaboravis...
... Nĺr Himmelen Klarner
Poslije oluje i kise kada se svijet smiri i priroda umorno uzidise ti se pojavis...smirujes me svojim pogledima, sapces svojim glasom, najdrazom pjesmom koja nosena vjetrom odjekuje medu drvecem i ostaje u mojoj glavi...kada taj glas nestane oblaci posive i u meni sve zajauce, raspadam se a komadi moje rastrgane biti nosene vjetrom jaucu u agonicnoj samoci i strahu da se nikada opet ne pojavis....I wonder how lire would be with you nowhere to be seen...I wonder how life will be....
Remember the song of old...the words echoing in the walls of a temple far east, and the song of the waterfall beckoning you to embrace his waters..remember the call from your womb and all the words and hopes that fell into it...remember....remember the name, the meaning, the song of Inanna
Oh songs so full of sorrow,
why shall they not stray a
away from my path;leave
me be I need not your Pitty!
Leave me sing and cry my agony
when all life is gone, when all voices die...
Not even the wind to be hered
I choose to live....
Post je objavljen 14.05.2006. u 20:23 sati.