Taj datum zauvijek će ostati upisan u povijesti Bad Blue Boysa, Dinama, ali i Hrvatske države. Tog dana se na Maksimirskom stadionu trebala odigrati prvenstvena utakmica između Dinama i C. Zvezde. Utakmica koja je oduvijek privlačila posebno velik broj gledatelja, jer to nije bio samo obični susret nego i mnogo više od toga. Dugo osporavani BBB, stali su na branik grada, domovine, a mnogi danas taj datum uvrštavaju kao početak borbe za neovisnost Hrvatske. U Zagrebu se tog dana vodio pravi rovovski rat. Prema smišljenom i unaprijed planiranom scenariju, navijači C.Zvezde započeli su sa lomljavom i razbijanjem stolica na južnoj tribini, što je alarmiralo jurišne odrede BBB. Srpski milicajci zaštićeni kacigama i štitovima sve su to mirno promatrali, naravno kad su te iste nerede započeli njihovi sunarodnjaci. Palica su se primili tek kada su BBB krenuli u osvajanje terena i proboj prema južnoj tribini. Dinamovci su osvajali dio po dio terena, a zatim je uslijedilo povlačenje i iznova napad. Krvi i ranjenih je bilo na obje zaračene strane. Suzavcima i vodenim topovima milicija je tjerala navijače van kruga stadiona. U tim trenucima općeg kaosa tadašnji kapetan Dinama Zvonimir Boban, kako bi zaštitio jednog navijača kojeg je izrazito brutalno udarao milicajac, skočio je na njega i- nokautirao ga. U Bobanovu skoku bilo je i mnogo simbolike, bio je to skok i otpor nasilju, nepravdi, i najava skorog raspada bivše države u kojoj su Hrvati bili građani drugog reda. Bitka je trajala nekoliko sati, a izvan stadiona i do kasno u noć. Sve svjetske novinske agencije ubrzo su javljale o velikim neredima u Hrvatskoj metropoli, spominjalo se da ima i mrtvih. Bio je to dan koji se pamti i koji se nikada neće zaboraviti. Ostatak priče znamo, dinamu je oduzeto ime, a tisućama bad blue boysa sve su nade potonule...no srećom nakon 9 godina borbe sve se vratilo na svoje... Danas sam u novinama pročitala da je policajcu kojega je Boban napao bilo rečeno da puca u njega i da ga ubije...Hvala bogu pa je čovjek bio neki poštenjak i nije se uvrijedio na udarac...ipak tukao je naše... ljudi moji tako sam ponosna i sretna... nadam se da se nešto takvo neće više ponoviti.. dovoljno mi je da pogledam nogu svog starog da vidim kaj se događalo tog kobnog dana... ljudi nemrem više pisat... pufek... bye-
D I N A M O J E P R V A K !!!!!
Post je objavljen 14.05.2006. u 20:12 sati.