Već je dosta prošlo, a ja još uvijek živim u nadi da ćemo se mi pomiriti… iako pričam okolo druge stvari u koje ni sama ne vjerujem. Stvarno postajem loša osoba, dijelim glupe savjete kojih se sama ne pridržavam.. stvarno jadno i djetinjasto. Jučer smo se čuli, jer sam JA poslala poruku, tj. samo sam ga trebala nešto pitati… već po stoti put mogu govoriti i tražiti njegove mane, kojih sam stvarno puno nabrojala, ali ne mogu prestati zabrijavati si da će sve biti ko nekad… ima tisuću stvari koje na njemu ne volim… tisuću mana koje mi smetaju…
Jučer mi je frendica javila da ga je vidla, očito je išo van…normalno, dečko živi i uživa, a ne kao ja…zapravo, ja sam poludjela, jedan dio mene misli ovako kao gornji dio posta, a drugi se forsira da upozna nekog ko će istjerati bivšeg iz mog srca.. stvarno se osjećam ko podvojena ličnost! Strašno!
Post je objavljen 14.05.2006. u 17:50 sati.