Ej!
Evo, ovih dana nisam mogla na net radi nečeg... ma nije bitno.
Zadnjih par dana osjećam kak mi život ide nizbrdo. O, jebote, kako to loše zvuči, al eto. Tak je. Mislim, znam da ima jako puno ljudi koji imaju gori život od mene, nemaju za kruh i krov nad glavom, a kamoli nešto više, roditelji ih zlostavljaju, konstantno se opijaju i sl. Ja sam Bogu zahvalna kaj nemam takvih problema, ali.
U ovih PAR dana, osobi do koje mi je jako stalo se osobi do koje je njoj jako stalo desilo nesto strašno. Neću navodit detalje, samo je bitno da se ta osoba2 oporavlja i to mi je jako drago. Neki članovi moje obitelji razboljeli su se, pa hm... prilično teško. :(
Osobe do koje mi je (bilo) stalo, jako me razočarala sa svojim razmišljanjem i s time da me diskriminirala na neki način radi godina (!?). Jer, ja sam si zabrijala. Dobro, nema veze. U zadnjih mjesec dana drastično sam si pokvarila ocjene, ali u redu. Ja ću to popravit jer to se od mene očekuje. A to i ja od sebe očekujem.
Da, nisu neki problemi. Ali jebiga, meni je to strašno.
Jučer se činilo kak ću bit JEBEN dan. Doslovno jeben.
Plan je bio:
Probudim se, idem Tani na krizmu, poslije do Zvuka i na standove gimnazija. Zatim markat govorne i otić doma malo učit i pospremat da me mama pusti spavat kod Neve. Pa na Nikinu i Lujinu krizmu. Onda doma po stvari. Pa van. Bit vani do tad i tad i otić spavat kod Neve jer NIJE JOJ BILO 2 DANA NIKOG DOMA A I EKIPA JE BILA JEDNOSTAVNO ZAKON!
A desilo se:
Probudila sam se, otišla Tani a krizmu, poslije do Zvuka. Na štandove nisam stigla jer bilo je prekasno. Dosla sam doma, nisam pospremala jer mama je sve već pospremala, al sam zato pomagala radit tortu tati za sutrašnji rođendan koji slavimo danas. Napisala sam zadaću i otišla na krizmu. U crkvi mi je bilo neugodno jer sam se smijala ss Dorom i NISAM mogla prestat. To mi se često dešava u zadnjih tjedan dana. ko da imam bolest smijanja. Skupila sam tri sulje iz vladanja radi nekontroliraog smijeha. Ugl. došla sam doma u nadi da idem van pa kod Neve. Duga priča, ugl. uspjjela sam se posvađat sa staraocima, rasplakat se, da bi me nakon skoro 3 SATA nagovaranja da idem kod Neve zadržali doma, uzeli mi mobitel i još k tome nisam stigla van jer moram bit doma u pol 23 (po novom :p) a tad je bilo 22.
Dakle, ostala sam doma na internetu. Jebiga.
* * *
Neki dan moj se otac vratio iz Atene. Kupio mi je IPOD NANO od 2GB!
aaaaaaaaaaaaaa. Kako sam sretnaaaaaa!
aha aha.
...
Posada USS MIHAČ!
OH jeeeeeeeeeea!
Aj bok. I pusa.
Post je objavljen 14.05.2006. u 14:57 sati.